Možda sam naivac ali smatram da bi trebalo biti civilizacijsko dostignuće ne samo poštivanje manjina u jednoj zemlji nego prije svega većinske kulture. Da dođem živjeti u bilo koju drugu zemlju, bio to Izrael, Iran, Kina, Japan, Rusija, Njemačka, Italija itd., poštovao bih kulturu većinskih naroda i logično, ne bih se zgražao niti trebao osjećati ugroženim zato što dominiraju u javnom i privatnom životu sadržaji njihovih vjera i nacionalnih kultura.
Isto tako očekujem u svojoj domovini Hrvatskoj. No ovdje se i bivši predsjednik države Ivo Josipović zgraža nad činjenicom da u vrijeme blagdana Velike Gospe na HRT-u dominira vjerski sadržaj. Kad bih kao novinar gledao na stvar čisto profesionalno, onda bi bilo i medijski opravdano da na državni i vjerski blagdan, kad su marijanska svetišta prepuna hodočasnika, kad najmanje pola milijuna Hrvata i hrvatskih građana hodočasti taj dan Majci Božjoj – mediji, pogotovo državna televizija taj događaj tretira kao sadržaj prvoga reda.
U čemu je onda problem za Josipovića i Ivicu Maštruka koji je prvi problematizirao to pitanje kao stari jugo-kadar? Bivši predsjednik države sarkastično kaže da je Hrvatska sekularna država a ne katolička džamahirija. Za njega očito ništa ne predstavlja činjenica da većina građana i Hrvata katolika taj dan doživljava kao poseban vjerski blagdan, i to ne desetljećima, nego stoljećima – i umjesto da poštuje tu činjenicu, on je izruguje.
Dok je bio na Pantovčaku, predstavljao se agnostikom, što je očito bila tek krinka za okorjelog komunističkog ateistu koji nije kadar ni danas poštovati građane drukčijih uvjerenja, nakon što im je formalno bio i predsjednik. Njegova i Maštrukova razina nije evoluirala do civilizacijske tolerancije nego je ostala na kompartijskoj svijesti o nužnosti borbe protiv vjerske zatucanosti.
Na Pantovčaku mu je savjetnik za vjerska pitanja bio Stijepo Bartulica, ali očito da Stijepo nije uspio evangelizirati bivšeg predsjednika, i ne čudim se – Josipović je ostao ograničeni kompartijski sin koji se nikada nije odrekao svojih privilegija.
Da se vratim na početak priče, njegova reakcija bi bila analogna situaciji – kao kad biste došli živjeti u Izrael pa se zgražali zašto tamo živi 80 posto Židova i zašto većina govori hebrejski.
I umjesto zaključka: Josipović je rođen kao i potpisnik ovih redaka na blagdan sv. Aurelija Augustina, velikog crkvenog oca i obraćenika. Čini se da Josipović nema nekih duhovnih pobuda niti ga muče dublja pitanja. Možda bi ipak bilo dobro da pročita Augustinove “Ispovijesti”. A vjerojatno ne zna ni da je na taj dan pravoslavnim vjernicima Velika Gospa. Tako da je Josipović – o ironijo sudbine! – rođen i na Gospin blagdan.
Zoran Vukman