“Tko je želio vidjeti kako izgleda pakao, trebao je biti tada u Vukovaru”
Vukovar – simbol žrtve i stradanja, simbol ljubavi prema Domovini. Grad razoren, toliko uništavan, proliven krvlju nedužnih, opran suzama protjeranih, suzama onih koji su izgubili sve, ali ne i ljubav prema tom gradu i prema Domovini
Oni koji su poginuli u Vukovaru, vjerujem da su svoju “pravdu doživjeli”. Pravda je Božji sud, a stara izreka kaže „navik on živi ki zgine pošteno“. U gorem su položaju obitelji tih poginulih i žrtve logora, silovanja. Mi nismo dožvjeli niti vidjeli tu pravdu niti 27 godina poslije. Da je to bilo u cilju hrvatskih političara to bi bilo učinjeno. No ne vjerujem da ćemo to doživjeti na ovom svijetu, ukoliko se svi ne okupimo i natjeramo hrvatske institucije da rade svoj posao za što su obilato plaćeni. Naša pravda jest naša pobjeda u ovom ratu, ali dužni smo odraditi pravdu i prema našim nestalima koje moramo naći i dostojanstveno pokopati, a u tom nam jedino mogu i moraju pomoći relevantne hrvatske institucije koje su u ovih 27 godina potpuno zakazale, kao da štite agresore koji su likvidirali naše heroje i na kraju ih ostavili u bespućima vukovarskih ravniica, negdje duboko zakopane.
Hrvatski sabor donio je 29. listopada 1999. Odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode. Obljetnice su prigode da se prisjetimo trenutaka i događaja koji su se zbili u povijesti nekog vremena. Prije dvadeset i četiri godine 18. studenoga 1991. nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja grada, prestao je otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru.
Uništeni grad-Hrvatska Hirošima
Tužna statistika govori da je tijekom borbi i nakon ulaska srpskog okupatora u grad poginulo oko 550 branitelja i 1700 civila, oko 8000 Vukovaraca bilo je odvedeno u srbijanske logore, dok ih se još oko 800 vodi na popisu nestalih. Iz grada je prognano i sve nesrpsko stanovništvo. Bitka za Vukovar počela je 24. kolovoza. Bivša JNA zajedno s paravojnim srpskim snagama postupno je dovlačenjem novih snaga stvarala obruč oko grada. Planirali suVukovar zauzeti u svega nekoliko dana. Međutim, unatoč tako brojnim postrojbama, vukovarski branitelji i dalje su čvrsto držali crte obrane. Tada JNA kreće sa strahovitim granatiranjem grada i topničkim napadima. Grad se zasipa s tisućama granata, u napadima sudjeluju i zrakoplovi bivše JNA. Kroničari bilježe da je, primjerice, 14. rujna bio dan »kada se nebo otvorilo«.
Stanovništvo napušta grad
Zrakoplovi su bombardirali Vukovar desetak puta dok istodobno grad napada i oko stotinjak tenkova. Stanovništvo i branitelji žive u podrumima, bez struje, vode i telefonskih veza. Međutim, unatoč teškim uvjetima, branitelji dva dana kasnije, kada je zabilježeno čak 26 zračnih napada, zaustavljaju tu srpsku ofenzivu istodobno uništavajući 34 tenka. U drugom dijelu rujna Trpinjska cesta postat će i groblje srpskih tenkova.
Suočena sa svojom nemoći i brojnim žrtvama, bivša jugokomunistička agresorska JNA kreće u listopadu s novim snagama. Angažirala je oko 45.000 vojnika i počinje grad zasipati s više od 7000 granata dnevno. Grad postupno postaje Hirošima. Granatira se i vukovarska bolnica, ranjenici i operacijske dvorane premještaju se u podrum. Međutim, ni ta akcija nije dala rezultata. Oko 1700 branitelja Vukovara i dalje su čvrsto držali svoje položaje.
Memorijalno groblje
Početkom studenog srpske postrojbe započinju napade svim raspoloživim sredstvima. Grad zasipaju s tisućama granata, svakodnevno ga napadaju iz zraka te s Dunava. Na kraju, 14. studenoga, JNA uspijeva razdvojiti hrvatske snage u Vukovaru od onih iz Borova Naselja. Iscrpljeni, izmoreni i bez streljiva, hrvatski branitelji sljedećih dana postupno prestaju s organiziranom obranom. K tomu, žestoki otpor vukovarskih branitelja dizao je moral i samopoštovanje u ostalim dijelovima zemlje.
Herojstvo Vukovara udarilo je temelj za kasnije vojne pobjede hrvatskih snaga koje su dovele do potpunog oslobađanja zemlje u blistavoj VRA OLUJA-95. Zbog svega toga Vukovar je postao simbolom stradanja oko kojeg se okuplja cijelaHrvatska i svi oni koji cijene ogromnu žrtvu Vukovara.
Masovna grobnica Ovčara
Prostor na kojem se dogodio ratni zločin koji su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći sa 20. na 21. studenoga 1991. tijekom okupacije Vukovara. U toj hladnoj noći ubijeno je više od 200 pacijenata i članova medicinskoga osoblja iz vukovarske bolnice.
U rujnu i listopadu 1996. započela je ekshumacija iz masovne grobnice koja je trajala 40 dana. Ekshumirano je 200 tijela ubijenih osoba u dobi od 16 do 72 godine. Za 60-ak osoba se još traga, vode se kao nestali, ali je njihova sudbina izvjesna. Autor spomenika na mjestu masovne grobnice na Ovčari je Slavomir Drinković. Spomenik je postavljen 29. prosinca 1998., a u obliku je sivog obeliska sa grlicom na kojem piše:
“U spomen na 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice koji su smaknuti u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku.”Pogledaj na karti
Pretpostavlja se da na Ovčari postoji još nekoliko masovnih grobnica za koje po svjedočenjima Nikole Kajkića postoje i svjedoci, ali hrvatske vlasti po tom pitanju ne poduzimaju skoro ništa, kao i sporo i nikakvo procesuiranje srpskih ratnih zločinaca te neučinkovitost hrvatskog pravosuđa, dovodi u sumnju da nijemi pristup hrvatskih institucija ovom ogrom ljudskom problemu za obitelji svih nestalih u Domovinskom ratu, koje nemaju gdje zapaliti svijeću svojim najmilijima , ima za cilj prikriti izvršitelje i nalodgodavce ovih stravičnih likvidacija, iz samo njima znanih razloga. Zašto?
No, prosvjed u Vukovaru, koji bi se trebao održati uskoro (13. listopada), zasigurno će sve gore prozvane natjerati da napokon rade svoj posao za koji ih plaća hrvatski narod, i to obilato. Ne plaćamo ih za nerad već za rad! Ne plaćamo ih za laži već za ISTINU! Ne plaćamo ih da zatvaraju i procesuiraju naše nevine , već krivce iz Srbije, koji su nas iz Srbije došli ubijati na našoj zemlji i na našem Hrvatskom pragu i u našoj Domovini!
A.G.