Sjećate li se Viktora Gotovca? Bio je predsjednik zagrebačkog SDP-a, koji je vladao gradom kraće vrijeme u koaliciji s Možemo, i ostao zapamćen uglavnom po tome što se zalagao za povratak trga maršala Tita, što čak ni Tomašević nije htio pokrenuti u tom trenutku. Kad je odlučio raskinuti koaliciju s Možemo, jer nije bio zadovoljan tretmanom svoje stranke kao “mlađeg koalicijskog partnera”, jednoglasno je izbačen iz SDP-a. A sad se javio u Nacionalu napadom s intelektualnih visina na ovogodišnje obilježavanje vukovarske tragedije. Nazvao ju je – hamasizacijom Hrvatske!
I ne samo to, nego je Penavinu izjavu “Kome smeta HOS-ov ZDS, neka ne dolazi u Vukovar” nazvao “gadljivo fašističkom porukom”. Bi li on poručio onima kojima smeta Tito da ne dolaze u Kumrovec, na primjer, 25. svibnja, ukoliko bi mu poručili da im smeta tamošnja ikonografija s petokrakama i njemu tako dragim “najvećim sinom”? Vrlo vjerojatno, možda ne tim riječima.
No, ono što je možda najuvredljivije u njegovom tekstu je izjava, “Gotovo sam siguran da je u obrani Vukovara bilo bitno više Srba nego HOS-ovaca, potonjih je bilo šezdesetak. I svi su oni branili Vukovar, dom i grad, državu i ljude. Pretpostavljam da ih je više i poginulo. No nikome nije palo na pamet da kolonu vode – Srbi”.
Istina je svakako da su Vukovar branili i Srbi, čak je bilo i onih koji su pristigli tenkom iz Srbije, pa se pridružili braniteljima Vukovara, poput Siniše Jovanova iz Pančeva koji se pridružio vukovarskim Žutim mravima nakon što je njegov tenk uništen, a on zarobljen od strane branitelja. On i danas živi i radi u Hrvatskoj. Tu je i Peđa Mišić, Srbin, koji će ove godine svakako biti na čelu kolone sa svojim suborcima ih HOS-a. Goran Kitić – Kitara, još jedan Srbin koji se borio u postrojbama HOS-a, na žalost neće biti u koloni ni kao Srbin, ni kao HOS-ovac, ni kao branitelj. Srpski vojnici su ga zarobili, mučili i ubili.
Gotovcu je promaklo da HOS-ovac može isto tako biti i Srbin. A što reći na slijedeću papazjaniju: “Prokletstvo malog naroda, neobrazovanog i frustriranog, s opskurnim likovima koji su se domogli pozicije i moći, leži u nakaradnom građenju identiteta. Namjere se tu ne usmjeravaju prema društvenom dobru ni vrijednostima. Ne, upravo u nedostatku pravih vrijednosti, iskrenih i pravih namjera, novi identitet promoviramo na negaciji prethodnog, protivljenju, konkretnom, pojmovima iz doba Jugoslavije. Urušili smo onodobne gospodarske subjekte, uništili spone s tadašnjom kulturom, demonizirali osobe vezane uz ta vremena, uvodili u jezik vrtolete, zaleđa, bojovnike, izmislili „državotvornost“.”
Dakle, u pozadini svega je žal za Titom i Jugoslavijom, pri čemu je hrvatski nacionalni identitet loš, jugoslavenski retrogradni dobar, pa jasno da su i simboli HOS-a Gotovcu nešto loše, a petokraka – nešto dobro. Možda je o Titu i njegovoj partiji trebao pitati prezimenjaka Vladu koji je desetljeća proveo po zatvorima zbog – verbalnog delikta, dok je ovaj još bio živ.
Gotovac je inače na glasu kao salonski ljevičar i “dečko s Tuškanca”, iz dobrostojeće obitelji gornje srednje klase. Ono što je čudno u svemu, zapravo pomalo bizarno, je što je poznato da je, bar do izbora za šefa zagrebačkog SDP-a, Gotovac bio dobar osobni prijatelj s Ivanom Penavom, iako je rekao da će mu po izboru prvi prioriteti biti trg Aleksandre Zec i vraćanje Titovog trga. Mogu li nakon ovog još uvijek biti prijatelji?
M. Holjevac