Idemo kronološki, kako se logorašima srbijanskih koncentracijskih logora dodvarala vlast i na koji način je sve to politički paravan…Kako Dan pobjede u Kninu sve više postaje komemorativni skup…
Predsjednik Vlade Andrej Plenković primio je u veljači 2020 predstavnike Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) s kojima je dogovorio osnivanje posebnog povjerenstva za pružanje pravne i stručne pomoći bivšim logorašima.
“Razgovaralo se o inicijativi HDLSKL-a oko podnošenja pojedinačnih tužbi hrvatskih državljana, koji su bili zatočenici srpskih koncentracijskih logora tijekom Domovinskog rata, protiv Republike Srbije pred sudovima u Srbiji i Hrvatskoj, radi obeštećenja odnosno naknade nematerijalne štete prouzročene zatočenjem”, navodi se tada u priopćenju iz Vlade, koje su tada objavili svi mediji.
Dogovoreno je da će se s nadležnim ministarstvima, osobito pravosuđa i branitelja, nastaviti konzultacije o potpori u pružanju pravne i stručne pomoći logorašima. Također će se osnovati posebno povjerenstvo za pružanje pravne i stručne pomoći bivšim zatvorenicima.
Plenković je tada istaknuo kako je Vlada svjesna važnosti problema hrvatskih branitelja, stradalnika i njihovih obitelji. Vlada i nadležna ministarstva nastavit će podupirati rad HDLSKL-a, koji već godinama ustraje u pronalaženju rješenja za probleme bivših zatočenika.
Osim Plenkovića, na sastanku su u veljači 2020 sudjelovali potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved i predsjednik HDLSKL-a Danijel Rehak, bilo je to priopćenje za hrvatsku javnost 2020…
Vratimo se još malo unatrag u 2019 godinu
Bivši logoraši tuže Srbiju i traže po tisuću kuna za svaki dan u logoru, vrištali su svi naslovi po medijima…Zanimljivi istupi Danijela Rehaka i zanimljivo da se ništa nije pokrenulo sa mrtva točke
I dok se skupina logoraša, njih 50-ak, odlučila za pokretanje sudskih tužbi protiv Srbije na srbijanskim sudovima, skupina bivših logoraša odlučila je tužiti Srbiju na Građanskom sudu u Zagrebu, piše u subotu 2019 godine u lipnju mjesecu Večernji list.
Na sudu u Zagrebu tužbe je podnijelo 5 bivših logoraša koji od Srbije traže da ih se obešteti za neosnovano lišavanje slobode i nepoštovanje odredbi Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima. Prema riječima predsjednika Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Danijela Rehaka, jedna je tužba već odbijena, a sada je pred sudom tužba Vlade Ošusta.
“Ta naša borba traje od dana kada smo izašli iz zatočeništva, ali ona, bez ikakvih nama razumljivih razloga, još uvijek nema presude u našu korist. Već smo pokušavali, a sada smo ponovno krenuli jer želimo iskoristiti sve pravne akte prije nego što, ako bude potrebno, pravdu zatražimo na sudu u Strasbourgu”, kaže Rehak te 2019 u lipnju za Večernji list.
Rehak, nadalje smatra kako u njihovim tužbama nema ništa spornog s obzirom na to da su bili zatočeni u logorima na teritoriju Srbije koje su osiguravali pripadnici srbijanske policije i bivše JNA. Uz sve to popisani su i od strane Međunarodnog Crvenoga križa, a u svojim tužbama podnijeli su i niz dokumenata koji potvrđuju kako su bili zatočeni, ali i liječničku dokumentaciju koja govori o ozljedama koje su pretrpjeli.
U tužbi se pozivaju i na činjenicu da je Republika Crna Gora obeštetila bivše hrvatske logoraše koji su bili zatočeni u logorima na području te države, navodi dnevnik.
“Ono što smo mi tamo proživjeli bio je pravi pakao i stoga tražimo od Republike Srbije da nas se obešteti. Isto tako na ovaj način želimo i da Srbija potvrdi postojanje logora na svome području od kojih su najveći bili oni u Stajićevu, Begejcima, Nišu i Sremskoj Mitrovici. O tome što smo proživjeli govori i to da su neki na slobodu izašli s 40-ak kilograma i s trajnim posljedicama s kojima se i danas bore”, objašnjava tada Rehak.
Bivši logoraši izradili su i tablicu ozljeda s iznosima u kunama kolika je “cijena” svake pojedine ozljede. Tako bivši logoraši za svaki dan proveden u logoru traže naknadu po 1000 kuna, a za druge vrste ozljede traže naknadu prema tablici koju koriste osiguravajuća društva, piše te 2019 godine u lipnju mjesecu Večernji list.
Predsjednik Društva logoraša Rehak: Hoćemo li dobiti odštete ovisi o Vladi Srbije!?…Godina je 2020 18. studeni Dan sjećanja na žrtve Vukovara koje su pobili srpski agresori, četnici, srpske specijalne postrojbe i jugofašistička jna…Svi oni su zajedno svim raspoloživim snagama i oružjem udarili na Vukovar koji su sravnili sa zemljom i pobili sve što hrvatski diše, ali i one srbe koji su bili na hrvatskoj strani, među njima i dosta srpskih civila koje je štitila hrvatska vojska -branitelji Vukovara…
Idemo još koju godinu unatrag da bi shvatili koja se sve kriminalna lica muvaju po Zagrebu i Hrvatskoj a tzv naši “Hrvati” ih srdačno dočekuju a na kraju se javno pravdaju da “nemaju pojma” o tom tko su ti ljigavci i kriminalci zapravo.
Hrvatski logoraši 2018 godine poručili Bandiću SDŽ: Na naša obilježavanja nisi dobrodošao-NITKO SE TADA NIJE OČITOVAO OD SVIH UDRUGA KAO NITI IZ POLITIČKIH KRUGOVA-Jedino je Braniteljski poral upozorio na ovu “špijunsko kriminalnu” ekipu…
“Iznenađeni smo sramotnom viješću kako je gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić u Zagrebu u službeni posjet primio Dragana Markovića Palmu, kontroverznog predsjednika skupštine općine Jagodina u Srbiji, osvjedočenog četnika, suradnika ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana,” navodi se u priopćenju ove podružnice u noći sa subote na nedjelju 2018 godine u mjesecu studenom.
Po tvrdnjama podružnice, takav Bandićev čin je sramotan i bolan i stavlja sol na ranu svima koji su tijekom Domovinskog rata izgubili svoju mladost, udove pa i svoje živote. “Od Milana Bandića, čovjeka koji je dugo godina dokazan kao osoba s tisuću lica, smo naviknuti na iznenađenja, ali ovim sramotnim činom je prešao sve granice i uspio je nadmašiti samoga sebe,” navodi se u priopćenju hrvatskih logoraša.
Još prije 12 godina pokrenuli smo zajedničku tužbu logoraša protiv Republike Srbije i oni su se s nama sve do prošle godine igrali (zastara, nemaju prava, nismo mi odgovorni itd.) Nikada nismo razgovarali s njihovim predsjednikom, jer je i on ratovao protiv „ustaša“ i mislim da nam ne želi i da nam po tom pitanju ne bi ni htio pomoći.
Mi, logoraši, jako smo nakon srbijanske torture oštećenog zdravlja i poslije poginulih i ubijenih najviše smo stradali za vrijeme Hrvatske revolucije. Najviše problema imamo s karcinomima i kardiovaskularnim sistemom. Veliki problem imaju naši logoraši koji nisu stigli biti branitelji jer su prije zarobljeni nego što se organiziralo njihovo mjesto za obranu. Oni ne mogu ostvariti nikakva prava, poglavito po pitanju invalidnosti i to bi se trebalo ispraviti, jer su oni isto stradali u srpskim koncentracijskim logorima kao i svi ostali, ustvrdio je Danijel Rehak u intervjuu 24. svibnja 2020.
Kakva je po vama skrb za bivše logoraše, tim prije što je tih ljudi svakim danom sve manje?
– To je regulirano Zakonom o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Problem su logoraši koji su civilne žrtve, jer kako sam vam prije rekao, pojedini civili se nisu mogli organizirati u obrani, jer je agresor upao u njihova mjesta prije formiranja obrane i oni su civilne žrtve i na taj način nažalost ne podliježu ovom Zakonu, ustvrdio je Danijel Rehak u intervjuu 24. svibnja 2020...koji je objavio Braniteljski portal.
Tko je dao najviše financijskih sredstava za ovaj objekt?
– Najviše je dao Grad Zagreb, oko tri milijuna kuna, dok je Fond za obnovu Grada Vukovara osigurao oko 150.000 i sredstva za izgradnju parkinga. Na našu inicijativu izgrađena je i cesta do masovne grobnice na Ovčari.
– Je li vam poznato, koliko je najmlađi logoraš imao godina, a koliko najstariji?
– Najmlađi je imao 7. godina i bio je mjesec dana u logoru, a najstarije je imao više od 80.
– Što je s inicijativom da se i u Srbiji postavi neka spomen ploča u znak sjećanja na hrvatske žrtve- logoraše?
– Mislim da su to zablude, jer mi tamo ne možemo postavit ploče u logorima u kojima su bili zatočeni naši sugrađani sa većinskim srpskim življem u Republici Hrvatskoj.
– Kako to da u Vukovaru ima relativno mnogo Udruga proisteklih iz Domovinskog rata? Naime, prema nekim informacijama jedne „vuku“ na jednu, a druge na drugu stranu…
– Tu je politika, kao i drugdje, odigrala nešto krivo i pojedinci su to pokušali zlorabiti… Dio njih je u tome i uspio, tim više što su imali i podršku Grada. Moram naglasiti, da osnivanje udruga sa malim brojem članova je to omogućilo i proveli su neke stvari koje do tada nije bilo. Pola tih osnovanih novih vukovarskih udruga uopće ne djeluje, to je bila farsa zbog nekih osobnih interesa. Mi Hrvati smo iznimno čudni. Naime, u većini od nas izgleda da čuči jal, zavist i zloba. Oni koji hoće i žele raditi na dobrobit svih, relativno su često sputavani od onih koji neprestano vuku kola nazad.
‘Svojedobno je osnovana i komisija koja se trebala baviti pitanjem ratne odštete za logoraše koju treba platiti Srbija, no sastala se samo jedanput. Ona nije ukinuta, ali ništa ne radi. Čudno je da institucije taj dio posla ne žele odraditi, kao da ih uopće ne interesira što je Srbija napravila na prostoru Republike Hrvatske i kolika je zla nanijela. Srbiji treba jasno dati do znanja što treba napraviti da bi zatvorila pojedina poglavlja u predpristupu EU’, zaključio je u tom intervjuu Danijel Rehak, kojega sad u Ministarstvu hrvatskih branitelja predlažu da održi nekakav govor za obljetnicu Oluje u Kninu, ove 2021 godine…
O srpskim koncentracijskim logorima je dosad sve napisano i rečeno, ali se malo i ništa ne događa, pa bi bilo mnogo bolje da govor održi sam sudionik VRA OLUJA 95- a Rehak neka drži stručne govore na okruglim stolovima ili u školama u Vukovaru o stradanjima u srpskim koncentracijskim logorima. Rehak može zajednoi sa svim uvezanim Udrugama pisati knjige, , snimati filmove i na taj način pronositi istine o stradanjima u srpskim koncentracijskim logorima da bi se svijet, koji “pojma nema” upoznao nakon 30 godina što se sv3 događalo u Hrvatskoj kojoj je bio nametnut embargo na naoružanje za obranu od srpskog neprijatelja naoružanog do zubi.
Da se bolje razumijemo…
Nimalo ne umanjujući njegovu i žrtvu svih onih koji su bili zatočenici srpskih koncentracijskih logora i u njima žestoko nastradali, a mnogi se nisu ni vratili od teških batina, mučenja i ubijanja u tim strašnim srpskim logorima o kojima ni EU niti EK nažalost ništa ne govori, niti išta poduzimaju da se tim ljudima koji su prošli strahote logore srpskih agresorskih štetočina i koljača, napokon dade nekakva zadovoljština kakvu Hrvatska daje, zamislite samo, agresorskoj srpskoj vojsci i njihovim istomišljenicima. Toga nije i neće biti nigdje i nikada na svijetu da država koja je napadnuta “časti” svoje agresore, a da ta ista agresorska Srbija ni jedne jedine lipe nije isplatila za sav užas koji je nanijela svojom brutalnom agresijom ni jednom Hrvatu ni Hrvatici, a ne daj Bože Republici Hrvatskoj koju je skoro porušila do temelja. O samim ciframa ratne štete koju je srpska agresija nanijela Hrvatskoj nije više ni potrebno pisati , jer su naši političari kao i vanjska politika infatilni u odnosu na drugu stranu koja radi 24 sata u podrivanju i današnje ratom izvojevane RH. Sramotno da sramotnije ne može biti. To bi trebala biti zadća za života, onih koji su prošli stravične torture a neke od njih jako dobro poznaje i pisac ovih redaka i želi im svu sreću u životu, kakav je takav je te da nastoje sve napisati i to prevesti na nekoliko jezika da svijet vidi i zna što su sve prošli i još uvijek traže kakvu takvu zadovoljštinu. Nadam se da će neki za života tu zadovoljštinu i ostvariti, to im od sveg srca želim i molim se za to.
Za Dam pobjede u Kninu ove godine trebaju biti govori pobjedničke hrvatske vojske koji su jasni i glasni!! To nikako ne smije biti komemorativni skup već isključivo Dan-D – Dan Hrvatske pobjede nad srpskim agresorom, što treba jasno govoriti!
Oluja je osloboditeljska VRA hrvatskih snaga kojom je do đona od cipela potučen srpski neprijatelj i agresor i bilo bi prirodno i posve normalno da za taj veliki Dan hrvatske pobjede, nezavisnosti i Dan hrvatskih branitelja , govor održi netko od zapovjednika ili sudionika same VRA Oluja 95 te da isti govori o hrvatskoj pobjedi nad srpskim agresorom , jer se i Dan hrvatske proslave zove-Dan pobjede…
Tu nam ne trebaju zagrobni govori već isključivo pobjednički koji jasno navode tko je bio agresor a tko napadnuta žrtva te kako se nenaoružan hrvatski narod odupro i na kraju u VRA OLUJA 95 pregazio višestruko nadmoćnog srpskog agresorskog neprijatelja, da ne bude neke zabune…I stjerao ga u srpski pašaluk odakle je i došao, rušiti, paliti, ubijati, silovati strijeljati, likvidirati -nevini hrvatski narod, djecu i civile.
Naime, ne može se u Hrvatskoj na velikim i najvećim pobjedničkim i osloboditeljskim VRA hrvatskih snaga pričati samo o stradanjima hrvatskih branitelja već isključivo o nadljudskoj hrabrosti pobjedničke hrvatske vojske koja je nadajmo se postala i ostala čvrstim temeljem nove i još uvijek mlade Hrvatske države. Ne to ne može biti netko tko će pričati napisane mu govore, već netko tko je prošao pobjednički put Oluje sve do vrha kninske tvrđave tog pobjedničkog 5 kolovoza 1995 godine sa koje je skinuta paravojna srpska zastava a stavljena legalna Hrvatska zastava današnje HRVATSKE DRŽAVE!
Uostalom, ogroman je broj Srba, muslimana, i ostalih predstavnika nacionalnih manjina i stranih dragovoljaca koji su branili Hrvatsku i bili sudionicima VRA Oluja 95. Zašto iz tih redova naših branitelja ne bi bio netko tko će održati nenapisan i nenaučen napamet nekakav politički pamflet, već svojim riječima upoznati svekoliku hrvatsku javnost, kakva je to veličanstvena pobjeda nad agresorskom srpskom vojskom i jugo-fašističkom JNAbila. Nad onim zlotvorima koji su pod crvenom zvijezdom petokrakom na čelu i sa komunističkom zastavom žarili i palili sve što je hrvatski disalo u strašnoj agresiji na Hrvatsku, a na kraju su od strane hrvatskih snaga potučeni vojnički čisto i stjerani u svoj komunistički srpski pašaluk odakle su i došli u Hrvatsku ubijati.
Nedavno je uz ogromno negodovanje uz koje su padale i najteže riječi “veleizdaja” u saboru izglasan Zakon o civilnim žrtvama obrambenog Domovinskog rata kojim će biti obuhvaćeni čak i neki srpski civili koji su stradali na okupiranim hrvatskim teritorijima od strane agresorske Srbije na Hrvatsku sa ciljem oduzimanja hrvatskog teritorija i stvaranja tzv velike Srbije ili paradržave u Hrvatskoj tzv SAO krajine. Isti su time narušili Ustav RH koji im je jamčio sva prava nacionalnih manjima, ali su mnogi od njih ipak boravili u “svojoj” SAO Krajini za vrijeme srpske okupacije i na tom su terenu zadobili ozljede te će isti , po svemu sudeći steći pravo kao civilne žrtve obrambenog Domovinskog rata, što će u svjetskoj povijesti i povijesti ratovanja biti zabilježeno kao najbizarniji odnos jedne , ratom oslobođene i dobivene samostalne, nezavisne, demokratske i europske države prema onima koji Hrvatsku samostalnu državu nisu priznavali tada devedesetih kao što je ne priznaju ni danas.
Rađene su mnoge ankete i to dugi niz godina sa pravoslavcima koji su tada, devedesetih živjeli u paradržavi SAO Krajini za vrijeme okupacije i borili se za nju, ali i oni koji nisu imali oružje, osim onih koji su se borili na strani Hrvatske kao svoje, države, da oni prvi ni dan danas ne priznaju Hrvatsku kao svoju Domovinu . Ne ne priznaju je! Čast iznimkama i onim pravoslavcima koji su se borili za svoju Hrvatsku.
Uostalom , o tom je najbolje javno zborio i sam saborski zastupnik notorni, Milorad Pupovac za srpsku tv, kad je javno rekao da je Srbija matična država svih Srba koji žive u Hrvatskoj te da je Beograd njihov glavni grad. Naravno, nitko ot tzv velikih braniteljskih udruga niti iz vladajuće garniture tada mu to “nije smio” spočitati , jer sve se zna.VIDEO I TEKST-OVDJE
M.M. Viribus unitis /Braniteljski portal
