ZA OHOLE NISU RAJSKI DVORI
Imam novca i dva fakulteta,
Karijeru i imanje krasno.
Poznaju me ljudi širom svijeta
Kud god krenem ime mi je časno.
O meni se piše naveliko,
Nagradu će Nobela mi dati.
Ravan meni postoji li i’ko,
Knjige će me vječno spominjati.
Tako čovjek… Bog s nebesa zbori:
– Oj jadniče a što ti to vrijedi?
Za ohole nisu rajski dvori,
Uz noge mi prosjak Lazar sjedi.
Nisi stvoren da dukate zgrćeš
Već da dušu neumrlu spasiš,
Da žrtvama k putu trnja svrćeš,
Ime svoje poštenjem da krasiš.
Nit si stvoren da se umom hvališ,
Za sve dare reci – Hvala Bogu.
Danas slavan, a sutra ništavan,
Ja ti dao, ja i uzet mogu.
I vijek misli na prošlost daleku –
Tko ti otac, tko li dida, baka?
Odrasli su uz kozu i peku,
Bili pleme časnih siromaka.
Jednog dana kad te zemlja skrije
Nećeš moći nadjačati mrava.
Bogat, mudar, bijedan – isto ti je,
Zalud sinko fakultet i slava.
Misli da si tek dijete maleno
Što no ruku mile majke treba.
Prođi svijetom tiho, bezazleno,
I mjesto ti sigurno sred Neba.
