ZAGREBAČKA DŽUNGLA NA POPUCANOM ASFALTU: Smeće, šikare, divlja odlagališta, to je Zagreb danas

Zagreb je u sve gorem stanju, dojam je građana. Prometnice propadaju, parkovi zarastaju u šikare, a problemi sa smećem, automobilskim prometom, javnim prijevozom, i svim ostalim se samo – gomilaju.

Rupe, zakrpe, uzdignuti ili propali šahtovi, popucani ili ulegnuti asfalt postali su svakodnevica koja ljuti većinu vozača na brojnim ulicama Zagreba. – Na kaj to sliči? Svakodnevno mi stradavaju amortizeri, tko mi bude platil popravak? Živimo u europskoj prijestolnici, a ceste su nam gore nego u nekom istočnoeuropskom zaseoku – žali se električar Mario, koji zbog posla svakodnevno obilazi grad uzduž i poprijeko. Nema, kaže, kvarta u kojem nema rupa i loših zakrpa na cestama, piše Mia Mitrović za Večernji list

Svoju smo vožnju je započela na križanju Draškovićeve i Vlaške koje je u jezivom stanju usprkos tome što su tramvajska pruga i pločnik nedavno sanirani. U još gorem stanju je Voćarska, čije je asfaltiranje, doznaje od Luke Marinovića, vijećnika Gradske četvrti Gornji grad – Medveščak, bilo u planu, no zbog nedostatka asfalta nikad nije završeno.

– Dio koji je zakrpan je propao pa je Voćarska puna udubljenja – govori Marinović.

– Ceste su koma, a kvadrata ovdje nema ispod 5000 eura – negoduje jedan prolaznik Alejom Hermana Bolléa koja je od udubljenja toliko valovita da se njome automobili ljuljaju kao barke na nemirnom moru.

Rupa i zakrpa prepuno je i raskrižje na Gupčevoj zvijezdi, odakle smo skrenuli u Mlinarsku, ulicu gdje je asfalt na nekim mjestima samljeven i potpuno popucao. Slično je i u Jurjevskoj prema Cmroku gdje su posvuda ulegnuća, a popucani dijelovi krpani lošije kvalitetnim asfaltom. Elitni Tuškanac također je u katastrofalnom stanju jer se stalno pokrpava pa izgleda sve lošije i lošije.

– U čitavoj je četvrti od asfalterskih radova prošle godine napravljen jedino nogostup u Vlaškoj od Draškovićeve do Smičiklasove i to je to. Prošla je godina, što se asfaltiranja i malih komunalnih akcija tiče, najgora u zadnjih 20 godina – govori vijećnik Marinović.

Siget: Veća džungla nego ikad

S jedne strane Sigeta prostire se zelena oaza Parka mladenaca, a s druge, u neposrednoj blizini Nogometnog kluba Hrvatski dragovoljac i dječjeg vrtića, zjapi zapušteno zemljište obraslo šikarom u kojem već godinama niču divlja odlagališta. Da se ondje, među ostalim, skupljaju štakori, Sigećani su upozoravali i 2015., o čemu je pisao i Večernji list, a za potrebe reportaže kroz gusto se granje šikare Mladen Ančić probijao pomoću mačete. Od tada se malo toga promijenilo, no ništa nabolje. Šikara je još gušća, a Ančić i mačeta osam godina stariji.

– Golema je to parcela i danas je još veća džungla nego što je bila. Obilazio sam odlagališta i s tadašnjim predsjednikom Vijeća četvrti Novi Zagreb – zapad, pisao pročelnicima nadležnih gradskih ureda koji su pokretali postupke, ali na tome je ostalo. Članak je izazvao reakcije, ali ne i akcije – ističe Ančić, bivši vijećnik Mjesnog odbora Siget. Cesta uz koju se i dalje bacaju staklo, televizori, crne vreće s otpadom, koje se često rastrgaju pa se sadržaj raznosi posvuda, je Park Hrvatske mornarice pa je Ančić alarmirao i njezine snage, piše Večernji list.

– Kontaktirao sam ih s pretpostavkom da će uspjeti pokrenuti nešto jer tko želi da džungla s otpadom nosi njegovo ime? Rekli su mi da imaju strojeve i da bi to mogli počistiti, samo im treba dozvola, a Grad, koji je vlasnik zemljišta, ne reagira – kaže Ančić.

Uz cestu je u međuvremenu osvanula i betonska ograda koja je postavljena, dodaje, kao pokušaj “rješavanja” problema, a iza nje je prostor od nekoliko četvornih metara na kojemu smo pronašli pet razbijenih televizora, crnu vreću iz koje su virile kosti, nekoliko automobilskih guma te jedna odvaljena vrata.

– Uz cestu ponekad, doduše rijetko, i pokupe smeće, ali najgore je ono što se s prometnice ne vidi, hrpa građevinskog otpada koju prekriva šikara – ističe Ančić.

No zapuštena šikara nije jedini problem koji muči Sigećane. Cesta uz nju, jedna od glavnih kvartovskih prometnica kojom se i s Avenije Većeslava Holjevca promet slijeva u naselje, godinama je u mraku.

– Davnih dana postavili su rasvjetne stupove i sve povezali, ali rasvjetu nikada nisu uključili. I kako onda ljudi ovdje ne bi bacali sve i svašta kad ih nitko ne vidi? – kaže Ančić.

Ta cesta vodi i do problematičnog, nepreglednog raskrižja na kojemu najgori prometni kolapsi, dodaje, nastaju oko osam ujutro te poslije 16 sati jer su svega nekoliko metara dalje Osnovna škola Većeslava Holjevca i Dječji vrtić Siget. Za njegova je mandata u MO na raskrižju postavljeno ogledalo koje, iako donekle služi svrsi, nije trajno rješenje.

Situacija je neznatno bolja na Trešnjevci – sjever, no samo u glavnim prometnicama. Čim uđete u labirinte uličica, slika je posve drukčija. Dobar je primjer Poznanovečka, uličica koja je ljetos raskopana zbog sanacije vrelovoda, a nakon friškog asfaltiranja izgleda još gore nego prije.

U groznom je stanju i Klanječka ulica kojom se vozite kao nekoć kočije kaldrmom. Južni dio Stubičke također je nereprezentativan, a na prije mjesec dana svježe asfaltiranom južnom dijelu primjećuju se udubljenja.

U Bandićevo se vrijeme trošilo između 180 i 200 tona asfalta godišnje, dok je lani potrošnja bila oko 64 tone. Najgora je situacija s prijekopima što su radovi koje Zagrebačke ceste preuzmu nakon što primjerice HEP obavi svoje. U gradu je momentalno oko 1500 takvih nesaniranih prijekopa. Prije dvije godine, nije se događalo da ih bude više od 50. Za prijekope se već dugo ne koriste ispravni materijali jer neke komponente nedostaju. Asfaltna mješavina varira jer šparaju i koriste viškove s drugih gradilišta koji su se ohladili pa gube svojstva – objašnjava izvor. Cijena radova na prijekopima je mala, dodaje, pa se njima zbog toga nitko i ne bavi.

Uglavnom – Ceste se ne saniraju, otpad se ne odvozi redovito, ZET kasni, na telefone se nitko ne javlja, u Holding centru u Vukovarskoj se čeka po dva sata. To je danas realnost Holdinga pod Možemo!