Foto:IKA/Arhiva
Svetom misom u kapelici Vojnoga ordinarijata u Zagrebu, u utorak, 23. travnja 2024., koju je predslavio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Jure Bogdan, inače i sam rodom Poljičnin, te redovitom godišnjom skupštinom Udruge zagrebačkih Poljičana „Sv. Jure”, zagrebački Poljičani i prijatelji Poljica svečano su proslavili blagdan sv. Jure, svoga sveca zaštitnika.
„O svetome Jurju nemamo mnogo pouzdanih povijesnih podataka, no njegov je spomen u kršćanskoj tradiciji snažan i sačuvao se kroz dugi niz stoljeća sve do danas – napomenuo je na početku propovijedi mons. Bogdan, istaknuvši kako nam sv. Juraj – koji je kao časnik rimske vojske umro mučeničkom smrću za vladavine cara Dioklecijana, u vrijeme progona kršćana, po svoj prilici 303. godine, u maloj Aziji, kada su ga zbog neprihvaćanja poganskih božanstava osudili na smrt – može biti izvrstan putokaz postojanosti u vlastitoj vjeri, postojanoti života i svjedočenja vlastitoga kršćanskoga svjetonazora.
Tri znaka svetoga Jure – putokaz vjere za svakoga čovjeka
Podsjećajući kako u kršćanskoj ikonografiji sv. Juru obično prikazuju kao viteza u oklopu, čiji prikaz odlikuju tri predmeta koji su ujedno i tri znaka koja je mons. Bogdan detaljnije opisao u svjetlu vjere i kršćanskoga nauka. „Prvi predmet njegove opreme je kaciga. Vitez vojnik nosi kacigu, ona štiti njegovu glavu, mogli bismo reći: štiti njegove misli i njegove nakane. Glava zaštićena kacigom sabire ih i usmjerava u pravome smjeru. To nas neodoljivo podjeća na poruku apostola Pavla u poslanici Efežanima, kada kaže: ’Uzmite kacigu spasenja i mač duha, to jest Božju riječ’ Riječ Božja je, dakle, kaciga, i to kaciga spasenja. To je poruka svima nama kršćanima – Riječ Božja je kaciga spasenja, njome se moramo svakodnevno hraniti, kako bi nas ona štitila, našu glavu, a to znači naše misli i naše nakne. Drugi dio vojničke opreme sv. Jure jest štit. I u tumačenja toga znaka pritječu nam u pomoć riječi spomenute Pavlove poslanice, kada kaže: ’U svemu imajte uza se štit vjere. Njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga.’ Što su te ognjene strijele Zloga? To su suvremene zblude koje nas opsjedaju sa svih strana. To su zablude o čovjeku, o smislu njegova života na ovoj zemlji, o onome tko je i što je čovjek. Naravno, to su i sve one krive ideje o tome tko je Bog, tko je čovjek. To su zablude da je čovjek samomu sebi dostatan i zablude o tome da Bogu nije stalo do čovjeka. Štit vjere nas od svega toga štiti, čuva i od svega toga oslobađa. Ona nas uvodi u pravu istinu o Bogu, o čovjeku, poučavajući nas da je Bog postavši čovjekom u Isusu Kristu u Nazaretu ušao u našu ljudsku povijest i da s nama hodi ovom zemljom i ovim svijetom. Treći dio vojničke opreme svetoga Jurja je njegov viteški oklop. Sveti Pavao nam također poručuje: ’Obucite oklop pravednosti.’ Što je za nas taj oklop pravednosti?
Pravednost u biblijskom izričaju označuje svetost. Pravedan život istoznačnica je svetomu životu. Na takav život pozvan je svaki vjernik, svaki kršćanin. No takvoga života nema niti ga može biti bez napajanja na izvoru pravednosti, na izvoru svetosti, a to su sakramenti. Život kršćanina od rođenja do smrti odvija u okviru sakramenata. Sakramenti, poručuje nam papa Franjo, nisu prividi, nisu obredi, sakramenti su Kristova snaga, u sakramentima je prisutan Isus Krist, vidljivi znakovi nevidljive milosti, od Krista ustanovljeni za naše spasenje” – objasnio je mons. Bogdan, naglasivši kako nam u življenju sakramenata najbolji primjer pruža upravo sveti Juraj. „On ih je živio do kraja. On je svoju opremu – kacigu spasenja, štit vjere i oklop pravednosti na najbolji način upotrijebio. I zato ga molimo da nam svima u našim životnim potrebama pritekne u pomoć!”
Uz mons. Juru Bogdana svetu misu suslavili su još don Marko Medo, generalni vikar Vojnoga ordinarijata, vlč. Frano Musić, biskupski vikar za pastoral MUP-a i Redarstvenih službi RH, te vlč. Anđelko Kaćunko. Svečanom ugođaju na misi posebno je pridonio župni zbor crkve Sv. Križa iz Sigeta pod ravnanjem dugogodišnjega voditelja zbora dipl. ing. Damira Šimunovića, dok je za sintesajzerom bio dugogodišnji klavijaturist Parnog valjka Berislav Blažević Bero.
Sjećanje na znamenite zagrebačke Poljičane
Nakon mise druženje nazočnih Poljičana nastavilo se u velikoj dvorani Vojnoga ordinarijata, gdje je održana sjednica Poljičkoga zbora, odnosno redovita godišnja skupština Udruge zagrebačkih Poličana „Sveti Jure”. Otvarajući sjednicu kančelir, odnosno zamjenik predsjednika Udruge, ugledni hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i brigadir Hrvatske vojske, Zdravko Vladanović podsjetio je na doprinos koji su Poljičani stoljećima davali u oblikovanju hrvatskog nacionalnog identiteta, posebno u burnim procesima hrvatskog državnog osamostaljenja i obrani suvereniteta Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
– U našim su mislima i molitvama i ne samo članovi Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure” nego i drugi zagrebački Poljičani koji su od 1953. godine u Zagrebu organizirano promicali poljičku povijesnu, kulturnu i duhovnu baštinu, a koji više nisu s nama – kazao je Vladamović te poimence nabrojio najistaknutije članove poljičke zavičajne zajednice koji su u Zagrebu ostavili duboki trag, a to su: Jure Kaštelan, Nikola Milićević, Josip Pupačić, Drago Ivanišević, Branko Klarić, Srećko Karaman, Marin Čović, Nedjeljko Mihanović, Jozo Vrkić, Vera Pivčević Stanić, Milan Vuković, Klement Lukin, Mijo Pupačić, Nikola Kuvačić, Anđelko Novaković, Jure Kuvačić, Miroslav Mrkonjić, Ante Radovčić, Milan Kružičević, don Stipe Mlikotić, fra Marko Mišerda, Krunoslav Čović, Petar Mihanović, Ivan Kuvačić (Beretin), Ivan Kuvačić (Bakalja), Marin Mihanović, Ante Banić i Jakov Radovčić.
Podsjetio je Vladanović i na brojne poginule hrvatske branitelje s područja Poljica, među kojima je i stožerni brigadir Ante Šaškor, koji je poginuo zadnjih dana Domovinskog rata, a tek prošle godine, nakon pune 32 godine, pronađeni su i pokopani posmrtni ostatci hrvatskoga branitelja Ive Bana iz Tugara, poginulog u borbama na području Pakraca, daleko od svoje kuće.
„Imamo li pravo na zaborav ovih ljudi koji su založili svoj život za hrvatsku slobodu, to univerzalno dobro čovjeka i čovječanstva? Govorim o slobodi o kojoj su Poljičani i cijeli hrvatski narod stoljećima sanjali. Slobodi koju su naši stari upisivali u odredbe drevnoga Poljičkog statuta, a koje su i danas nadahnuće suvremenom hrvatskom i europskom zakonodavstvu” – naglasio je Vladanović.
Poljički kulturni identitet u kontekstu ukupne hrvatske kulturne prepoznatljivosti
O važnosti poljičkog kulturnog identiteta u kontekstu ukupne hrvatske kulturne prepoznatljivosti danas govorio je gost Poljičkoga zbora professor emeritus dr. sc. Slobodan Prosperov Novak. „Ponekad se dogodi, a mislim da su Poljica za to ogledni prostor, da u nacionalnoj povijesti nekoga naroda prođe tisuću godina i ništa se ne događa, a onda za manje od jednoga desetljeća ili stoljeća, na prostoru od nekoliko desetaka četvornih kilometara dogodi se nešto veličanstveno. Govorim, naravno, o Poljicima i o diskontinuitetu toga prostora. Poljica su mjera svih hrvatskih stvari, da parafraziram Protagoru, onih stvari koje jesu da jesu i onih koje nisu da nisu. Ja ću govoriti o onim stvarima koje jesu da jesu” – istaknuo je Prosperov Novak i kao primjer tih stvari naveo četiri poljička pjesnika, Dragu Ivaniševića, Nikolu Milićevića, Josipa Pupačić i Juru Kaštelana, „posljednje pjesnike staroga sjaja u hrvatskoj književnisti”, kako ih nazva Prosperov Novak, „koji su cijeli život pisali o stvarnosti svoje Hrvatske”, oprimjerivši to četirima pjesmama – Ivaniševićevom kratkom pjesmom Hrvatska Hrvata, „najdomoljubnijom pjesmom hrvatske književnosti”, Milićevićevom Elegijom za moje mrtve, iz koje progovara povijest ne samo Poljica nego i Hrvatske cijele, Pupačićevom Moj križ svejedno gori, u kojoj je pjesnik predvidio skoru vlastitu smrt, i Kaštelanovom pjesmom Svijetliš u tmini, u kojoj se ne spominje riječ Hrvatska, ali na Hrvatsku pjesnik misli u svakom stihu – ustvrdivši pritom Prosperov Novak sa žaljenjem da navedene pjesme nisu dio školske lektire u hrvatskim školama.
Za velikoga kneza Udruge zagrebačkih Poljičana ponovno izabran Marko Ramljak
Nakon izlaganja Slobodana Prosprova Novaka prišlo se izboru velikoga kneza, odnosno predsjednika Udruge zagrebačkih Poljičana „Sveti Jutre“, na koju je funkciju s mandatom od jedne godine ponovno jednoglasno izabran dosadašnji knez, ugledni zagrebački odvjetnik, Marko Ramljak.
Zahvaljujući na povjerenju članova Poljičkoga zbora u njegov dosadašnji rad veliki knez se među ostalim osvrnuo i na ulogu udruga u suvremenom društvu, kao što je i Udruga zagrebačkih Poljičana „Sveti Jure”:
„Udruge su dio civilnog društvo, jednog od tri stupa na kojem počiva svako demokratsko društvo. Nema društvenog napretka bez skladnog funkcioniranja javne vlasti, gospodarskog sektora i civilnog društva. Zagreb je veliki grad, pa gotovo i milijunski. U njemu žive ljudi koji su došli sa svih strana ovoga svijeta. Oni sa sobom donose i svoje životne navike, običaje i kulturu koje se međusobno razlikuju i često puta jedna drugu isključuje. Kako pomiriti te suprotnosti? Kako postići društveni sklad? Kako u takvim okolnostima očuvati hrvatski nacionalni i državotvorni identitet? Traženje odgovora na ta pitanje, trajna je obveza svakog savjesnog čovjeka koji ima namjeru živjeti u ovom gradu. Zato je od presudne važnosti iskreno i dobronamjerno težiti međusobnom razumijevanju, uvažavanju i poštivanju. Ovo naglašavam jer gotovo pa svakodnevno bilježimo suprotne pojave. Upravo su zato zavičajne zajednice, poput ove poljičke, i te kako pogodne za promicanje univerzalnih društvenih vrijednosti, ljubavi prema čovjeku, našem Zagrebu i našoj domovini Hrvatskoj i to upravo onako kako je to prije više od sto godina o Zagrebu kao središtu Hrvatske i hrvatstva pisao veliki Antun Gustav Matoš.”
Ova već tradicionalna zagrebačko-poljička proslava blagdana sv. Jure završila je domjenkom pri čemu su se na prigodnom blagdanskom stolu našli, među ostalim, i tradicionalni poljički specijaliteti – pršut, sir i Poljički soparnik.
Ivan Rodić