Problem “zaštićenih najmoprimaca” je Hrvatska dugo ignorirala, kao i činjenicu da je privatno vlasništvo po ustavu neotuđivo, sve dok nije došla presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i odluka Ustavnog suda, po kojima Hrvatska taj problem mora riješiti – i to ne na štetu stvarnih vlasnika nekretnina, koji desetljećima ne mogu do svoje imovine, koja je njihova samo na papiru: Naime, u njihovim su stanovima i kućama ljudi koji tamo ne bi trebali biti. Ali jesu.
Po novom prijedlogu ministra Branka Bačića, Od 1. siječnja 2025., do konačnog rješavanja statusa, vlasnicima će biti isplaćivana tržišna najamnina, a također će im se isplatiti i solidarna naknada za pretrpljenu štetu od 1996. godine. To je dobar dio zakona.
Ostalo je daleko spornije. Zakon, naime, predviđa pet programskih mjera.
Ako to žele, vlasnici se mogu nagoditi sa zaštićenim najmoprimcem o visini najma. Također vlasnici će, žele li, svoj stan moći zamijeniti za neki drugi stan u vlasništvu države ili ga država od njih može otkupiti po tržišnoj cijeni te ga kasnije prepustiti zaštićenim najmoprimcima. Drugim riječima – onima koji su upali u stanove otete 1945. i živjeli bez stresa oko otplate stambenih kredita, te gradili vikendice koje danas rentaju sad će im porezni obveznici – među kojima su brojni koji krvavo otplaćuju stambene kredite ili plaćaju sulude iznose za podstanarstvo morati platiti te stanove – svojim novcem.
Najmoprimci će imati mogućnost isplate umjesto stambenog zbrinjavanja, ali i mogućnost trajnog stambenog zbrinjavanja po cijeni od dva eura po kvadratnom metru u državnom stanu. To je oko 200 eura mjesečno za stan od 100 kvadrata, dok je tržišna cijena najma takvog stana svakako preko 1.000, u pravilu bliže 2.000 eura mjesečno. Također, ranjivim skupinama bit će plaćeni troškovi selidbe. Zaštićeni najmoprimci tako bi po nevjerojatno povoljnim uvjetima mogli steći pravo vlasništva, a država će od poreza nadoknaditi trošak stvarnim vlasnicima. I to samo zato jer je na to tjeraju odluke ESLJP-a i Ustavnog suda.
“Naš je stav da smo iznašli balans koji će predstavljati zadovoljavanje interesa i vlasnika i zaštićenih najmoprimaca i da je država doista ovim zakonskim rješenjem na sebe preuzela najveći teret rješavanja ovog problema – financijski, gospodarski, pravnički”, rekao je ministar graditeljstva Branko Bačić.
Naveo je kako su željeli donijeti specijalan zakon kako bi se ciljano usmjerili na rješavanje problema te kako bi, koliko je moguće, ispravili povijesnu nepravdu kada je ljudima nakon 1945. oduzeta imovina, a kojom od tada oni ne upravljaju.
Ovime su, naveo je Bačić, ispunili i odredbe koje proizlaze iz presude Europskog suda za ljudska prava kojom se utvrđuje pravo vlasništva vlasnicima tih stanova, ali i odredbe iz odluke Ustavnog suda kojom je utvrđeno da država mora preuzeti najveći teret rješavanja ovog pitanja i otkloniti preveliki teret koji je iz prijašnjeg zakona, a koji je stavljen van snage, pao na leđa zaštićenih najmoprimaca.
Procijenjeni ukupan trošak provedbe zakona je oko 107 milijuna eura, a procijenjeni broj stanova u pitanju je 1400, no točni iznosi znat će se do kraja iduće godine kada će biti uspostavljen registar.
Procjenjuje se da će država primjenom ovog zakona isplatiti oko 500 zaštićenih najmoprimaca, izgraditi oko 500 stanova u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku koje će dati u najam ili ih prodati pod povoljnim uvjetima najmoprimcima, 300 stanova u svom vlasništvu dati u najam ili prodati najmoprimcima te 100 stanova otkupiti od vlasnika i prodati ih najmoprimcima.
Je li ovo ispravljanje nepravde ili jednostavno legalizacija pljačke iz 1945.?