Kako godine idu, sve se više marginalizira hrvatski obrambeni Domovinski rat, odnosno stvaranje hrvatske države, a sve se češće uzdiže bivša, propala Jugoslavija, partizanska borba i njezini čelnici, bez kojih, kako nam govore, ne bi bilo ni Hrvatske, odnosno 1991. ne bi imali ni što braniti i obraniti…
Evo, u tu borbu za izjednačavanje žrtve i agresora uključuju se i pojedini učitelji i profesori, kao primjerice notorni Marko Šolić, profesor informatike iz OŠ „Matija Gubec“ u Zagrebu, koji je nakon povratka s učenicima iz Vukovara, objavio da mu se povraća zato što ondje djeca uče da su Srbi počinili agresiju i zločine.
Besramno je pljuvao po žrtvi Vukovara i opravdavao zločince koji su klali na Ovčari, a sve to navodno uz „pljesak“ i odobravanje ministrice Blaženke Divjak.
To nije slučajno, a još manje „izdvojeni“ eksces.
Sad se prije svega postavlja pitanje: zbog čega su na desetine tisuća nevinih Hrvata dali svoje živote, jer je to ta “cijena“ koju smo morali i koju moramo platiti da bi „Jugoslavija i dalje živjela“?
Svojedobno je bivši žalosni predsjednik Republike Stjepan Mesić munjevito i besramno reagirao (2000. godine) kad su dvanaestorica hrvatskih generala, Junaka Domovinskog rata, objavili dobronamjerno otvoreno pismo u kojem se nisu slagali baš sa takvom i sličnom politikom.
Zbog njihova protesta sve ih je preko noći, kao pripadnike HV-a, izbacio „na ulicu“!
Ovo je samo nastavak tog čina, ali u obrnutom smjeru: oni koji pljuju i bljuju po Domovinskome ratu ostaju, a časni i ugledni profesori, domoljubi, poput, Krešimira Mihajlovića, bivšeg ravnatelja zagrebačke OŠ „Petra Zrinskog“, ostaju bez posla, bez svega, pa čak i zdravlja („grijeh“ dotičnog bio je taj što je, 2011., zamislite, dozvolio da se u hodniku njegove škole postave fotografije generala Gotovine i Markača!).
Bila je to strašna opomena svim profesorima i učiteljima, a u ovoj „igri“ dobrano su po „zapovjednoj odgovornosti“ sudjelovali i bivši jadni predsjednik Vlade Zoran Milanović i još jadniji njegov tadašnji ministar Predrag Matić.
Što nam je dalje činiti? – pitaju se hrvatski branitelji i stradalnici, odnosno dokle ćemo trpjeti one koji dobro žive od Hrvata i Hrvatske, a kojima se povraća, poput raznih pupovaca, na sve što hrvatski diše?
Predlažemo, među ostalim, da se i zakonom zaštiti hrvatski obrambeni Domovinski rat! Naime, Narodno oslobodilačku borbu (NOB) nije trebalo zakonom zaštiti, jer nikome nije palo ni na pamet da u vrijeme komunizma bljuje po partizanima, a još manje po toj njihovoj svetoj borbi za slobodu protiv fašizma.
Oni koji su se nešto takvog i usudili, ako nisu uspjeli glavom bez obzira pobjeći iz Jugoslavije, obvezno su završili na „preodgoju“, od Golih Otoka, Stare Gradiške do Lepoglave!
Profesora ili profesore ala šolić ne treba poslati u neki od logora, ali bilo bi dobro, drugarice Divjak, da se i za njih organiziraju neki tečajevi, jer je nedopustivo da „ne znaju“ suvremenu hrvatsku povijest ili još gore da ne poštuju one koji su dali i živote za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, koju smo stvorili pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Ako se ovakva besramna „obrazovna“ politika nastavi, bojimo se da hrvatski branitelji i stradalnici ne će još dugo imati strpljenja i da će neki od njih možebitno i „neprimjereno“ reagirati, a to ne bi bilo dobro ni za dotične profesore, ministrice, a još manje za sve one koji su, za razliku od njih, uistinu bili – prvi kad je trebalo!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**