22. lipanj je u hrvatsku povijest upisan zlatnim slovima i ako je bila potrebna povijesna ironija da nas se na njega podsjeti, neka je 
16 stoljeće. 100 godina se borimo s Turcima za svaki centimetar hrvatske zemlje. Što smo izgubili pomalo vraćamo. Sve zemlje istočno od nas su odavno priključene Osmanskom carstvu, jedino prgavi mali narod koji se utječe svojoj Odvjetnici odolijeva.
Gubi teritorij, biva sveden na ostatke ostataka i onda vraća zemlju, tvrđavu po tvrđavu, junak do junaka daje život. Tvrđava. 1995. Pobjeda. 16 stoljeće. Priča je uvijek ista, neki novi ljudi daju živote za isti komadić zemlje.
Zašto je važna ta bitka kod Siska koja se dogodila upravo 22 lipnja 1593, točno 100 godina od Krbavske bitke u kojoj je pobijeno gotovo cijelo hrvatsko plemstvo?
Situacija je bila nepovoljna jer su Turci osvojili sve okolne utvrde, bili su se prebacili na lijevu obalu Kupe ali čvrsta vojska na čelu s banom kardinalom Tomom Bakačem Erdödy natjerala ih je u bijeg pri čemu su se brojni vojnici , tako i Hasan paša Predojević, utopili. Ban je kasnije od pape Klementa VIII., proglašen vitezom Reda Svetog Otkupitelja.
Europom se širio letak u kojem je pisalo kako je zaustavljen prodor dotad nepobjedivih Turaka koji su polomili zube na ujedinjenim snagama kršćanske srednje Europe kojoj je Hrvatska dušom i srcem pripadala. Hrvatska i Srednja Europa pobijedili su, Balkan je već bio pao
Povijesnom ironijom ovaj se datum obilježava kao praznik u Hrvatskoj, nastojanjem onih koji su uporno željeli izbrisati stoljeća slavne hrvatske povijesti kad se krvarilo za krst časni i strpati je u tamne povijesne začkoljice balkanskih glavosjeka koji su odredili baš taj datum (ne vjerujem u slučajnosti) kao hvalospjev junačinama koji su se iz šuma spuštali u gradove krasti prvo kokoši, a onda s vremenom i svu ostalu imovinu 22 lipnja. Istinski hrvatski praznik. Vrijedan da se istakne barjak, ali iz pravih razloga, piše Nikolina Nakić.
“In Deo vicii!” (U Bogu pobjedih!)
Ban Toma II. Erdedi, Bakač je na današnji dan 1593. godine nakon stoljeća i pol neprekidnog osvajanja hrvatskih krajeva zaustavio osmansku vojsku u bitci kod Siska. Na njegovom grobu u zagrebačkoj katedrali stoji natpis pod kojim je tada porazio Osmanlije “In Deo vici”. Hrvati su se za svoj identitet, vjeru i opstojnost borili znatno prije nego što to neki žele priznati. Hrvatska povijest ne seže do trenutka kada bi to neki željeli nego od vremena kad je doista započela. Istina je voda duboka…napisao je Hrvoje Zekanović
