Vojno redarstvene operacije i Domovinski rat nisu vlasništvo ni jedne stranke i ni jednog pojedinca.To je povijest hrvatskog naroda koju bi trebalo dostojanstveno obilježiti bez obzira na trenutnu vlast ili oporbu…
Prošlo je skoro mjesec dana od obilježavanja vojno redarstvene operacije Maslenica koja je realno bila prekretnica u Domovinskom ratu, kada smo uz velike žrtve uspjeli povezati jug sa ostatkom zemlje i zadržati oslobođeni teritorij. Strateški, za Hrvatsku vrlo bitan događaj od političkog do vojnog značaja.
Sudjeluju sva tri vida oružanih snaga hrvatske države,koja su ustrojena tek niti dvije godine ranije, iza kojih su već u to vrijeme bila značajnija vojna djelovanja.
Primjereno je organizirana proslava, reklo bi se bez primjedbi. Svečani dio proslave trajao je od 20. do 23. siječnja.
Kako i ne bi, pa bila je 25. godišnjica veličanstvene, za hrvatsku povijest, vrlo bitne vojno redarstvene operacije.
Organizirana su predstavljanja knjiga,izložbe vojne opreme i naoružanja, koncerti, predavanja, svete mise , mimohodi, izložbe, svečane akademije.
Reklo bi se, sve kako i dolikuje tom događaju…
Ali nešto je nedostajalo!
Ni na jednom događaju proslave, uglavnom, nisam primjetio trenutno oporbene i bivše političare koji su u takvim situacijama inače bili nazočni kad su bili na vlasti. Nisam vidio ni bivše predsjednike Mesića i Josipovića koji su bili i vrhovni zapovjednici vojske koja se sjećala svojih poginulih.
Nigdje nije bilo ni bivših ministara obrane, ministara branitelja, ministara policije, ministara ili ministrica vanjskih poslova. Nigdje ni jedan osvrt na taj povijesni događaj, tiskovne konferencije stranke u znak sjećanja na žrtve hrvatskih branitelja .Kao da ih ta proslava nije ni zanimala, kao da to nije naša zajednička povijest, a ne događaj jedne stranke. Kao da žive u nekoj drugoj zemlji.
A sjećam se nekih proteklih vremena kada su bili na vlasti, dolazeći u crnim limuzinama s pratnjom, rotirkama, osiguranjem, velebnim prigodnim, unaprijed pripremljenim govorima, veličanjem hrvatskih branitelja i same operacije.
Što se u međuvremenu promijenilo u značaju takvog događaja kao što je proslava Maslenice?
Netko će reći, pa možda nisu ni pozvani, greške protokola, politička bitka. Ali, bi li netko uopće trebao biti pozvan da bi sudjelovao u obilježavanju takve obljetnice? Moraš li baš doći u crnoj limuzini pod pratnjom da bi obilježio takav događaj i izrazio pijetet prema poginulim hrvatskim braniteljima? Jesu li su one tisuće ljudi koji su nazočili proslavi bili službeno pozvani? Čekaju li da opet budu na vlasti kako bi bili na ovakvim obljetnicama? Mijenja li činjenica da si na vlasti ili u oporbi odnos prema hrvatskim povijesnim događajima?
Stotine pitanja hrvatskim političarima, ali i stotine pitanja nama, hrvatskim braniteljima
Hoćemo li im mi branitelji opet pljeskati u nekoj budućnosti kada opet budu na vlasti? Hoće li nam biti važnije poslati poziv njima ili branitelju-sudioniku operacije koji je možda direktno uticao na uspjeh iste? Hoće li oni političari koji su sada na vlasti, a više ne budu, dolaziti na ove i ovakve proslave bez obzira što neće imati prigodu pobrati pljesak branitelja za govor koji su im napisali u nekom uredu?
Hoće li im smetati i biti problem doći svojim vozilom kako bi nazočili obljetnici ? Hoće li braniteljima smetati što tih političara nema na nekim budućim proslavama?
Braniteljske udruge više bi računa morale voditi o tome da ne zaborave pozvati one koji su sudjelovali u samim operacijama, a manje se brinuti oko poziva političarima koji se i tako mijenjaju kako vjetar puše.
Vojno redarstvene operacije i Domovinski rat nisu vlasništvo ni jedne stranke i ni jednog pojedinca.To je povijest hrvatskog naroda koju bi trebalo dostojanstveno obilježiti bez obzira na trenutnu vlast ili oporbu.
Jozo Ribičić, brigadir u mirovini/Braniteljski portal