Temeljni aspekt te stalne potpore bila je i jest „Kolekta za Svetu Zemlju“, poznata i kao „Collecta pro Locis Sanctis“ – Kolekta za Sveta mjesta. Previše bi bilo u ovom kratkom izlaganju osvrtati se na sve intervencije papa u korist Svetih mjesta i potreba kršćana koji žive u Isusovoj zemlji.[5] Ograničit ćemo se na one sv. Pavla VI. koji je svojom apostolskom pobudnicom Nobis in animo,[6] od 25. ožujka 1974., dao presudan poticaj za Svetu Zemlju…
Papa je, u skladu sa svojim prethodnicima, proširio rad franjevaca te je inzistirao na potrebi veće suradnje kršćanskog svijeta, budući da su, posebno od početka 19. stoljeća, franjevci povećali svoje „socijalne, karitativne, kulturne i dobrovoljne aktivnosti“ u Svetoj Zemlji, a tamošnji kršćani nemaju dovoljno sredstava. Papa Pavao VI., nakon što je istaknuo da su se „manja braća (franjevci, op. prev.) u povijesti izravno obraćala i velikima i skromnima da bi sakupila milostinju te da su redovnici određeni za ovo djelo dobili i službeni naslov prokuratora ili povjerenika za Svetu Zemlju“, ističe da su se u suvremeno doba potrebe povećale i zbog toga su se pape brinule i za kolektu „pro Terra Sancta“ – „za Svetu Zemlju“.
U tom kontekstu papa Pavao VI. obnovio je propise svojih prethodnika i donio sljedeće odredbe:
- da će se u svim crkvama na Veliki petak ili koji drugi dan prikupljati prilozi koji će biti namijeni za „održavanje ne samo Svetih mjesta, već i svih pastoralnih, socijalnih, obrazovnih i socijalnih djela koja Crkva provodi u Svetoj Zemlji u korist braće kršćana i tamošnjeg stanovništva“;
- „kolekta će se dostaviti najbližem povjereniku za Svetu Zemlju, čije je djelovanje bilo toliko vrijedno u prošlosti, a vjerujemo – nastavlja Papa – da još uvijek vrijedi i funkcionira, ili će se ona dostaviti na bilo koji drugi odgovarajući način“;
- Kongregacija za Istočne Crkve odobrit će da „Kustodija Svete Zemlje i lokalna crkvena vlast, s obzirom na svoje nadležnosti, mogu nastaviti svoj rad, učvrstiti ga i dalje razvijati“.
Proteklih desetljeća, Kongregacija za Istočne Crkve posebno je bila zadužena, u ime Svete Stolice, da se prikažu potrebe Svete Zemlje i da se provode propisi doneseni od strane pape Pavla VI., uključujući i one koji se odnose na Povjerenike.[7]
U posljednjih nekoliko godina 80 % kolekte koju su franjevci primili bilo je namijenjeno pastoralnom i socijalnom radu, a samo 20 % svetištima. Važno je naglasiti da Kustodija prima samo 65 % prikupljenih sredstava, dok je preostalih 35 % predviđeno za druge institucije koje djeluju u Svetoj Zemlji. Djelatnosti Latinskog patrijarhata, po mandatu Svete Stolice, podržavaju vitezovi Svetog groba i druge institucije.
(Izvor: https://www.custodia.org/en/pro-terra-sancta-collection)
[1] Usp. Urban VI., Ad ea quae piorum (11. lipnja 1384.)
[2] Usp. Klement X., Cum sicut (7. srpnja 1670.)
[3] Usp. Kalist III., Et si ex debito (10. siječnja 1455.)
[4] Usp. P. Verniero, Kronike. Dodatak, Knjiga IV, poglavlja 52 – 53, u: G. Golubovich, Knjižnica… IX, 148. – 160., spominje neke od njih.
[5] Usp. između ostalih, Martin V., bula His quae pro ecclesiasticarum (14. veljače 1421.), u: Bullarium Franciscanum, t. VII, Rim, 1904., br. 1471, Papa daje dopuštenje Kustosu i franjevcima na brdu Sionu da ustanove prokuratore ili povjerenike za Svetu Zemlju koji će biti zaduženi za prikupljanje potrebnih sredstava među vjernicima; Kalist III., Et si ex debito (10. siječnja 1455.): Papa daje ovlast Kustosu s brda Siona i franjevcima u Svetoj Zemlji… da pošalju redovnike u sve dijelove svijeta da se prikupi milostinja za očuvanje svetih mjesta; Siksto V., Nostri Officii (1589.): utvrđuje da, tijekom tri nedjelje ili blagdana mjesni ordinarij prikuplja darove za Svetu Zemlju; Urban VIII., Alias felices recordationes (1642.), In Bullarium diplomaticum et privilegiorum…, Augusta Taurinorum 1868., t. XV, str. 320. – 234., nalaže da se milostinja prikuplja najmanje dva puta godišnje; Inocent X., Salvatoris et Domini Nostri (1645.), u: Ibid. 403. – 404.; Pio VI., Inter cetera (31. srpnja 1778.), prisjeća se svih službi koje franjevci obavljaju u korist potrebnih; Leon XIII., Salvatoris ac Domini nostri Jesu Christi (26. prosinca 1887.), u: AOFM VII (1988.) 17. – 18., je odredio jedan dan za prikupljanje milostinje, na Veliki petak ili koji drugi dan u godini, prema izboru ordinarija; Pio X., Ad sublevandas Terrae Sanctae necessitates (23. listopada 1913.); Benedikt XV., Inclytum Fratrum Minorum conditorem (4. listopada 1918.), u AAS X (1918.) 437. – 439., piše da prikupljenu milostinju treba dostaviti najbližem Povjereniku za Svetu Zemlju koji će biti odgovoran da ih što prije pošalje Kustosu; Ivan XXIII., Sacra Palestinae Loca (17. travnja 1960.), u: AAS LII (1960.) 388. – 390.
[6] Pavao VI., Nobis in animo (EV 5, 153 – 187; posebno br. 171 – 187)
[7] Usp. Sveta Kongregacija za Istočne Crkve, „Kao što je poznato“ (Kolekta za Svetu Zemlju) (31. siječnja 1979.) (EV S1, 692 – 695); Marijina godina (Kolekta za Svetu Zemlju) (9. prosinca 1987.) (EV 10, 2400 – 2403). Svake godine Kongregacija upućuje pismo biskupima cijeloga svijeta, podsjećajući ih na dužnost kolekte „pro Terra Sancta“ i na njezine specifične ciljeve.
L.K.