Kad “pobjednici” strahuju pred pobijeđenim…
Molimo ga za snagu u trenucima kad nam se bude činilo da smo od svih ostavljeni, da i u tim danima ne zaboravimo da će doći vedro uskrsno jutro.
Bog, koji svakog proljeća probudi prirodu na novi život, pokazuje nam tako svoju moć. I pomaže nam da lakše shvaćamo tajnu Njegova Uskrsnuća.
Mrtvi ne ustaju, a Jedan je ipak ustao. Mrtvi se iz groba ne vraćaju. Jedan se ipak vratio. Dokazao je time da je On Svemogući Bog.
Isusovo vlastito uskrsnuće je čudo nad čudima što se ne da usporediti ni s kojim drugim događajem u povijesti čovječanstva, osim Njegovim rođenjem u Betlehemskoj štalici. To je, u stvari, jedan te isti dokaz Božje ljubavi prema palom čovjeku.
Kad su ga ubili i mrtva su Ga se bojali. Grob mu zapečatili, pojačane straže oko groba postavili. Nečuveno. Živi se plaše mrtvoga, pobjednici strahuju pred pobijeđenim.
I ispunilo se ono čega su se njegovi neprijatelji bojali. Dogodilo se ono, čemu se preplašeni prijatelji nisu nadali.
Ubijeni Isus napustio je grob. Vojnici koji su kod groba čuvali stražu, bili su očevici njegova uskrsnuća.
Kao što proljetno sunce razbija u prirodi zimske okove, te budi novi život, pun ljepote i radosti, tako je uskrsnuće Isusovo polako ali sigurno oživjelo vjeru i u preplašenim apostolima i u zastrašenim učenicima i u mnogim prijateljima, koji su se na Veliki Petak razočarali i posakrivali.
Uskrsnuće Kristovo dalo je vjeru, nadu i snagu tisućama i milijunima onih koji su postali Njegovi vjernici, iako su znali da se time izlažu opasnosti progona i mučeništva. Umirali su na mučeništvima sa vjerom i nadom da će s Isusom uskrsnuti na novi i ljepši život.
U ovim uskrsnim danima obnavlja se vjera u dušama, da nepravda i nasilje ne mogu vječno carevati. Obnavlja se vjera da svi koji trpe, imaju tvrdu podlogu i nadu da će preko tjelesne smrti doći u bolji i ljepši život radosti, koji neće imati kraja.
Njegovo uskrsnuće nas podsjeća da je jača pravda od nepravde, da je jače svjetlo od tame, da je jača istina od laži – da je jača snaga Božja od sile pakla.
Bezbroj je onih koji su se u trenucima boli i suza, u trenucima svojih teških stradanja krijepile ovom nadom da poslije suza dolazi radost, da poslije Velikog Petka dolazi Uskrs!
Za taj život se isplati trpjeti poniženje i prezir, pa i mučeništvo. Isplati se žrtvovati ovaj zemaljski život koje i tako nismo u stanju trajno sačuvati. Isplati se vršiti sve ono što od nas traži Isus.
Nestala je tama Velikog Petka i zasjala zora uskrsnuća. Ostanimo s Isusom sjedinjeni po vjeri i nadi, po zajednici njegovih vjernika, po nedjeljnoj svetoj misi. Ostanimo s Njime u radosti i žalosti, kad nas slave i kad grde, kad nas vole i kad nas lažu. I u zdravlju i u bolesti, u obilju i u siromaštvu. I u životu i u smrti.
Kao i u prošlosti , Bog je dao svojoj Crkvi način da spasi civilizaciju od uništenja .Još imamo vremena . Izbor je na nama!
Čestitajmo i jedni drugima s velikom željom, da svi oni koji u Njega vjeruju, zajednički Njega i slave.