Španjolska nogometna reprezentacija osvojila je treće izdanje Uefine Lige nacija pobjedom u finalu odigranom pred 40.000 gledatelja na stadionu Feijenoord ‘De Kuip’ u Rotterdamu, do koje su Španjolci stigli boljim izvođenjem jedanaesteraca (5-4), jer nakon 120 minuta igre nije bilo pogodaka, piše Karlo Ledinski za Večernji list
Ponosni na vas, dečki, za nas ste pobjednici! Čudesni, karakterni, veličanstveni, ponosni, to ste vi, naši vatreni…Teško je i pobrojiti sve epitete koji su nam dolazili na pamet kada smo protekli tjedan gledali kako Dalić, Modrić, Kovačić, Perišić i društvo još jednom dovode cijelu Hrvatsku u delirij. Možda ni sami nismo do kraja svjesni koliko je čudesno ovo što vatreni rade posljednjih pet godina jer od 2018. godine osvojili su i treću medalju na velikim natjecanjima – dvije na Svjetskim prvenstvima te sada dodali i jednu u Ligi nacija. Za usporedbu, u istom razdoblju više medalja od nas osvojila je samo jedna nogometna sila – Španjolska (4).
Vatreni su nam ovaj tjedan u Nizozemskoj opet pokazali kako se bori za domovinu te s koliko se strasti i ponosa nosi kockasti dres. Najljepšom sportskom igrom na svijetu vatreni su nam zapravo pokazali i putokaz za život: vjeruj u sebe, budi pun samopouzdanja, ako i padneš, digni se, te ćeš na kraju sigurno uspjeti.
Predivno je ovih dana bilo gledati 25.000 ljudi kako u stranoj zemlji navija za Hrvatsku, u nikad čudesnijem ozračju na finalu Lige nacija, ali predivno je bilo i gledati kako su u srijedu i nedjelju hrvatske ulice opet bile prepune ljudi koji su nosili “kockaste” dresove.
Ovih dana na hrvatskim se ulicama, na poslu i u kafićima opet najviše govorilo o Daliću, Luki, Liviju, Perišiću, Petku, Kovi, Brozu, Pašaliću… Vatreni su opet ujedinili hrvatski narod, kad već to godinama ne uspijevaju političari. A možda je i najveća vrijednost svih tih medalja vatrenih to što su zbog njihovih uspjeha i mladi ljudi počeli živjeti uz domovinu. Zbog čudesnih ostvarenja Dalićevih junaka naši mladi opet imaju nacionalni ponos, ideal i cilj. Ali i putokaz da ništa nije nemoguće. Zbog vatrenih je posljednjih dana Hrvatska opet bila zemlja sretnih ljudi, i zato se svi mi moramo, baš poput Dalićevih junaka, boriti i vjerovati da naša država tako može funkcionirati uvijek, da može biti mjesto zadovoljnih ljudi.
Hrvatska je od svog prvog nastupa na SP-u, 1998. u Francuskoj, pa do danas treća najuspješnija nogometna sila na svijetu. U tom razdoblju Francuska i Njemačka imaju po četiri svjetske medalje, a Hrvatska tri! Među 211 zemalja mi smo na trećem mjestu! Jedna mala, ali ponosna zemlja Hrvatska! A sada smo tim svjetskim medaljama pridodali još i ovu u Ligi nacija.
Strani mediji ovih dana pokušavaju otkriti tajnu hrvatskog nogometnog uspjeha, nije ima jasno kako zemlja s manje od 4 milijuna ljudi može tako dominirati u nogometu. Njemački mediji dobro su detektirali dio naše tajne, napisavši: “Kad hrvatski nogometaši obuku svoj nacionalni dres, njih primi duh ratnika iz Domovinskog rata. Tko tako shvati svetu obvezu, igra do kraja bez milosti. Njihovim je igračima reprezentacija svetinja. I zato je protiv Hrvata toliko teško igrati.”
A možda najtočniji razlog našeg uspjeha prije tri dana otkrio im je Dominik Livaković.
– Imamo karakter, pobijedili smo u većini utakmica koje su otišle u produžetke. A glavni recept našeg uspjeha je veliko zajedništvo, ponašamo se kao prava grupa, poput obitelji smo, podupiremo se međusobno i jačamo svaki put kad igramo za Hrvatsku.
A ono što je najbolje, ovo nije kraj jedne velike, najveće generacije hrvatskog sporta. Novu priliku za medalju naši nogometaši imat će već idućeg ljeta, na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, gdje će na svakoj utakmici imati podršku kao da igraju kod kuće.