Udruga Žene u Domovinskom ratu u srijedu je optužila državne institucije za pasivan odnos prema istraživanju seksualnih ratnih zločina na prostoru Hrvatske i skrbi za žrtve seksualnog zlostavljanja u Domovinskom ratu i u srpskim koncentracijskim logorima, te ih pozvala da se “okrenu interesima hrvatskog naroda i pokrenu sva institucionalna djelovanja u pravcu potpore žrtvama i progonu ratnih zločina”.
DORH prozivaju za izostalo prikupljanje svjedočanstava i procesa protiv počinitelja ratnih zločina seksualnog zlostavljanja u Domovinskom ratu, a Ministasrtvo pravosuđa za izostanak pravnih procesa kažnjavanja počinitelja zločina seksualnog zlostavljanja.
Udruga je također pozvala MUP da istraži tko je organizirao klevetnički napad na udrugu Žene u Domovinskom ratu.
Napad novinarke na žrtve seksualnih zločina
“Već dvije pune godine onemogućava se rad udruge. Prvi napad počeo je u šatoru 2015. tako što je novinarka Ozana Bašić prozvala nas žrtve seksualnog zločina zašto ne tražimo odštetu od Srbije i zašto je tražimo od Hrvatske. Zahtijevamo da MUP istraži tko stoji iza toga”, rekla je Snježana Maljak iz Žena u Domovinskom ratu.
Naglasila je da udruga nije zadovoljna Povjerenstvom za žrtve seksualnog nasilja pri Ministarstvu branitelja i primjenom Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, jer je Povjerenstvo u zadnjih godinu dana odbilo priznati status za 73 žrtve. “Sve nove žrtve koje se prijave, svaka je redovito odbijena, bez obzira na način i postupak”, kaže Maljak.
Za Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja, koji je usvojen 2015., Maljak je ustvrdila da nije jednak za sve žrtve jer su pojedine žrtve dobile status, ali su onemogućene u korištenju svih pripadajućih prava.
Braniteljice koje su seksualno zlostavljane u ratu dobile su pravo na jednokratnu naknadu, ostale nemaju pravo na to, degradirane su jer su ratni vojni invalidi pa već primaju naknadu. Tražimo izmjene u zakonu kako bi bio jednak za sve, poručuje Maljak.
Civilno društvo se neprimjereno uključuje u brigu za žrtve
Žene u Domovinskom ratu prozvale su pojedine udruge civilnog društva jer u zadnje vrijeme naglašavaju nacionalnost, vjeroispovijest ili spolnu opredijeljenost žrtava. “Civilno se društvo neprimjereno i za nas kasno uključuje u brigu za žrtve. Ne pristajemo biti izvor izdašnih EU sredstava za rad pojedinih udruga s tobožnjom brigom za nas”, poručila je Verica Martinović, žrtva iz Vukovara.
Predsjednica udruge Žene u Domovinskom ratu Jadranka Cigelj najavila je da će pratiti rad civilnih organizacija koje su se sada uključile, poručivši im da “neće moći unovčavati ničiju krv niti zloupotrebljavati žrtve za korištenje fondova”.
Upozorila je na nedostatak ustavne brige za Hrvate izvan Hrvatske, koji su žrtve seksualnog zlostavljanja. Silovane Hrvatice u BiH nemaju, kaže, ni status niti prava ako ne žive na prostoru Federacije, a one koje su nastanjene u Hrvatskoj nemaju status žrtve ni u BiH niti u Hrvatskoj.
“Kao univerzalna kategorija, bilo to srpske, hrvatske, bošnjačke ili bilo koje druge nacionalnosti na području Hrvatske, ako živi kao ljudsko biće koje je stradalo u ratu, ima sva prava koja je Ustav zajamčio građanima i državljanima. Niti jedan zakon i ustav nije savršen, ali se zato mogu izmjenama ili dopunama regulirati ili donijeti novi”, poručila je Cigelj.Hina