OBLJETNIČKA KOMEMORACIJA- 1.srpnja 1992. oslobođen je Golubov kamen, srbočetnička agresorska utvrda…
Komemoracija poginulim braniteljima iz Imotskog održana je ovog ponedjeljka kod spomen obilježja u Trstenom.
Štovatelji žrtve hrvatskih branitelja s područja Imotske krajine koji se svake godine okupljaju kod spomen obilježja u Trstenom, obilježili su tako 26. obljetnicu oslobađanja Golubova kamena i 21. obljetnicu podizanja spomenika Imotskim braniteljima u Trstenom.
1992. Golubov Kamen – kako je srpska vojska lagala svoju javnost o svom velikom porazu?…
1. srpnja 1992. godine, djelovanjem borbenih zrakoplova HV-a u 04.50 sati napadom na Golubov Kamen, došlo je do žestoke bitke između hrvatske i srpske vojske u kojoj su agresorski Srbi bili prisiljeni napustiti strateški najvažniju kotu koju su držali nakon niza poraza na Južnom bojištu.
Srpska agresorska vojska je nakon vojnog poraza lažima uvjeravala svoju javnost da je bez borbe napustila Golubov kamen, s ciljem da podigne i ojača vrlo klonuli borbeni moral svojih vojnika. Naime, nakon pada Vukovara srpska vojska je hametice poražena na niz mjesta, a najviše u Zapadnoj Slavoniji i Južnom bojištu.
U borbama za deblokadu Dubrovnika poginulo je preko 250 vojnika najelitinijih hrvatskih gardijskih brigada (1.,2. i 4.), izviđačkih postrojbi i ostalih jedinica Hrvatske vojske.
Pobjedonosni hod Hrvatske vojske za oslobođenje Dubrovnika otpočeo je 18. svibnja 1992. napredovanjem naših snaga prema Slanom, a predvode ih 1. i 4. brigada ZNG. Četvrta gardijska brigada ostvarujući potrebnu dubinu prostora prodire rubom Popovog polja prema Ravnu i Zavali, a „Tigrovi” istodobno obalnim smjerom kreću prema Dubrovniku.
Prvotni i početni cilj operacije „Tigar“ bio je ovladati visovima iznad Dubrovnika, a osobito Golubovim Kamenom, ogromnom stijenom koja na 422 m nadmorske visine koja dominira ovim krajem. Kontrolom Golubovog Kamena neprijateljska vojska je imala kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku.
Svjedočanstva sudionika ove akcije „vraćaju“ nas u te dane kada su pripadnici 3. Imotske bojne 4. brigade, budući je dan ranije obavilo izviđanje prostora, oko dva sata ujutro 1. srpnja 1992. godine, od posljednjih kuća u Mokošici, kozjom stazom krenuli prema Velikoj gomili (k. 518). Sa sobom su uz osobno naoružanje nosili i minobacač, za koga su nešto mina našli i pod samim vrhom, a koje su ostavili pripadnici 2. bojne 163. brigade koji su prije njih držali ovaj položaj. U 04,10 sati podijelili su se u tri grupe i nakon preleta i djelovanja naših zrakoplova po neprijateljskim položajima, nepaženo krenuli prema Golubovom kamenu. Na nekih 400 metara od agresorskih položaja primijećeni su, te je po njima otvorena žestoka vatra iz osobnog naoružanja, ali i netrzajnih topova, minobacača i maljutki.
U teškim borbama, koje su uz pruženu potporu našeg topništva trajale do kasnih poslijepodnevnih sati, premda je ranjeno osam pripadnika satnije, među kojima i njen zapovjednik Zdenko Šanić, uspjeli su ovladati Golubovim kamenom, ali su bili prisiljeni na manji uzmak.