Brojna mjesta općina Benkovac i Obrovac bila su mjesta velikih zločina nad Hrvatima, pa je tako DORH podnio krivičnu prijavu za preko 200 ubojstava Hrvata tog kraja, silovanja i etnička čišćenja hrvatskog stanovništva. Ova ubijanja su se dogodila u sjevernoj Dalmaciji, u relativnoj blizini Grubora i Varivoda, koji su često na naslovnicama medija kao mjesta zločina nakon završene VRO Oluja…
Tek u 2013. godini, 22 godine nakon zločina, podnesena je kaznena prijava protiv osam osoba koje su u razdoblju od srpnja 1991. do ožujka 1993., na području bivših općina Benkovac i Obrovac (Zaton Obrovački, Jasenice, Kruševo, Vukići, Provići, Raštević, Nadin…) zapovjedno odgovorni za smrt preko 200 osoba, nanošenje teških tjelesnih ozljeda, silovanja i fizička zlostavljanja, piše zadarski.slobodnadalmacija.hr
Kaznenom prijavom obuhvaćeni su: komandant 180. motorizirane brigade JNA Tripko Čečović (r.1947.), načelnici stanice javne sigurnosti u Benkovcu Boško Dražić (1963.) i Slobodan Vujko, načelnik stanice javne sigurnosti u Obrovcu Đorđe Jelić (1961.), komandant TO Benkovac Zoran Lakić (1956.), komandant TO Obrovac Jovan Dopuđ (1948.), komandant 92. motorne brigade Republike Srpske Krajine Ilija Mašić (1946.) i komandant 4. lake brigade Obrovac Pavao Samardžić.
Prema DORH-u okrivljenicima se stavlja na teret da su od srpnja 1991. godine do ožujka 1993. godine, kao pripadnici tadašnje JNA, postupali protivno IV. Ženevskoj konvenciji o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunskog Protokola I uz Ženevsku konvenciju od 12. kolovoza 1949. na području tadašnje općine Benkovac, i to mjesta: Polače, Bulića, Lišana Ostrovačkih, Vukšića, Korlata, Šopota, Raštevića, Jagodnje Donje, Lepurima, Pristegu, Škabrnji, Nadinu, Pridrazi, Smilčiću, Paljuvu, Podgradini, Zemuniku Donjem, Zemuniku Gornjem, Popovićima, Podgrađu, Perušiću, Rodaljicama, Lisičićima, Proviću, Dobropoljcima, Vrani, Podlugu te tadašnje općine Obrovac: i to mjesta Meki Doci, Kruševa, Bruške, Zatona Obrovačkog i Medviđe.
Okrivljenicima se stavlja na teret da su kao visokorangirani zapovjednici tadašnje
JNA, za vrijeme i nakon napada postrojbi kojima su zapovijedali, s ciljem zastrašivanja i
protjerivanja civilnog stanovništva hrvatske nacionalnosti, tijekom napada i okupacije tih
područja, protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, dopustili ubijanja, silovanja, mučenja, nečovječna postupanja prema civilnom stanovništvu kao i uništavanje i oštećenja imovine. Nadalje, terete se da nisu poduzeli mjere kako bi spriječili takva postupanja vojnika i policajaca kojima su zapovijedali već su dopustili postupke svojih podređenih i na taj način počinitelje dodatno motivirali da tako postupaju, uslijed čega je ubijeno najmanje 214 osoba, prema civilnom stanovništvu se nečovječno postupalo i nanesene su mu velike patnje, teško tjelesno ozlijeđeno je najmanje 19 osoba, silovano je najmanje 5 ženskih osoba, te uništeno i teško oštećeno 9575 stambenih i gospodarskih objekata.
G.S.