Od 1991. godine u Hrvatskoj je zbog ratnih zločina pokrenut kazneni postupak protiv 3.556 osoba, a protiv njih 125 postupak se vodio zbog zločina počinjenih na šibenskom području, doznajemo u Državnom odvjetništvu koje je upravo objavilo novo izvješće s naglaskom na ratne zločine procesuirane tijekom prošle i u prvoj polovici ove godine.
U 125 kaznenih postupaka pokrenutim pred šibenskim pravosuđem, za ratne zločine optuženo je ukupno 54 osoba i osuđeno njih 42, dok je u 67 slučajeva kazneni postupak obustavljen. Jedna je istraga još u tijeku, tri su prekinute, a u 12 slučajeva osobe su oslobođene ili je kazneno djelo za koje ih se tereti prekvalificirano na djela koja ne spadaju u ratne zločine.
U 3.556 kaznenih postupaka u cijeloj Hrvatskoj od 1991. do kraja prve polovice ove godine, zbog ratnog zločina osuđeno je 608 osoba, pripadnika svih oružanih postrojbi koji su počinili zločine, bilo da je riječ o vojnicima JNA, srpskim paravojnim postrojbama ili pripadnicima hrvatskih oružanih snaga. U tom razdoblju optužnice su pred nadležnim sudovima podignute protiv 2.066 okrivljenika koje se tereti pojedinačno ili po zapovjednoj odgovornosti, a protiv 630 okrivljenika prvostupanjski postupci još uvijek su u tijeku.
Specijalizirana državna odvjetništva za postupanje u predmetima ratnih zločina u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu, podigla su lani zbog ratnih zločina optužnice protiv 84 okrivljenika, a nadležni županijski sudovi donijeli presude za 21 okrivljenika, od čega je 13 okrivljenika proglašeno krivima i osuđeno, a 8 ih je oslobođeno optužbe dok su ostali postupci u tijeku ili su protiv presuda kojima su okrivljenici oslobođeni optužbe podnesene žalbe. Tijekom 2016. godine županijska su državna odvjetništva pokrenula zbog ratnih zločina istrage protiv 29 osoba.
Kapetan Dragan sa srpskom paravojskom u Kninu
Pojedini postupci su, nakon provedene istrage, tijekom proteklih 26 godina bili prekinuti uglavnom zbog nedostupnosti okrivljenika, dok je u odnosu na dio osoba postupak obustavljen jer je utvrđeno da se nije radilo o kaznenom djelu ratnog zločina ili tijekom istrage nije bilo moguće pribaviti dostatnu količinu dokaza da je pojedini okrivljenik počinio određeno kazneno djelo ratnog zločina.
Tijekom 2016. i do prve polovice ove godine, procesuirano je i nekoliko slučajeva ratnog zločina na šibenskom području, među kojima posebno valja istaknuti napad na Šibenik u rujnu 1991. godine, iživljavanje nad ratnim zarobljenicima u Kninu te okupaciju šireg područja Šibenika, Knina, Skradina, Vodica i Drniša.
Optužnice za paljbu s brodova po Šibeniku u rujanskom ratu
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu pokrenulo je lani u ožujku zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva Šibenika istragu protiv S.R., Č.B. i Z.M. Osnovano sumnjaju da je S.R., a riječ je o srbijanskom admiralu i nositelju Ordena za hrabrost tamošnje ratne mornarice Slobodanu Rajčeviću, postupao protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava tijekom napada na Šibenik koji je između 16. i 18. rujna 1991. godine bio pod vatrom tenkovskih, oklopnih i topovskih jedinica u sastavu 9. kninskog korpusa i zrakoplovstva JNA.
Kao zapovjednik 20. Graničnog mornaričkog divizona u sastavu 8. Vojnopomorskog sektora JNA, Rajičević je zapovjedniku patrolnog čamca PČ-172 ‘P.’ III. , osumnjičenom Z.M. kao i zapovjedniku patrolnog čamca PČ-180 ‘C’ Čedomiru Borojeviću, naredio da izvrše napad na Šibenik. Tražio je od njih da pucaju bez izbora ciljeva i to paljbom iz svog raspoloživog oružja po civilnim objektima i civilima, sve s ciljem zastrašivanja Šibenčana i uništenja njihove imovine te zauzimanja grada.
Tu su zapovijed zapovjednici prenijeli članovima posade, a Borojević osobno to zapovjedio posadi patrolnog čamca PČ 173 ‘K.’ na kojem se nalazio, tako da su ovi s čamca otvorili po Šibeniku vatru iz topova i teških strojnica, pucajući na civilne objekte, uslijed čega je došlo do ugrožavanja života građana i do velikih materijalnih oštećenja stambenih i gospodarskih objekata.
Prije nekoliko dana, Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je i optužnice u tom slučaju. Za razliku od Borojevića, koji je ove godine uhićen na jednom graničnom prijelazu, admiral Rajčević i dalje je nedostupan hrvatskom pravosuđu.
Okupacija sela šibenskog zaleđa, Drniša i Knina
Zbog ratnih zločina na širem području Šibenika, Knina, Skradina, Vodica i Drniša, u listopadu prošle godine podignuta je optužnica protiv B.Đ., J.G., M.R., D.H., P.A., V.D., I.P. te protiv S.V., sve zbog kaznenih djela ratnih zločina protiv civilnog stanovništva. Prva petorica optužena su i po zapovjednoj odgovornosti, a svi zajedno terete se da su od mjeseca kolovoza 1991. do 4. kolovoza 1995. godine na širem području Šibenika, Knina, Skradina, Vodica i Drniša, tijekom oružanog sukoba između agresorskih snaga tzv. JNA i naoružanih pripadnika srpskih paravojnih postrojbi ‘milicije’, teritorijalne obrane i vojske tzv. Republike Srpske Krajine i regularnih oružanih snaga Republike Hrvatske, postupali suprotno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.
Provodeći agresiju osvajanja dijela teritorija Republike Hrvatske te protjerivanjem građana hrvatske i druge nesrpske nacionalnosti, pripadnicima svojih podređenih postrojbi izdavali su zapovijedi da nasumce, bez izbora cilja, po civilnim i drugim objektima, topništvom i pješaštvom izvrše napade na civilna naselja, izravno rukovodeći tim napadima.
Srpska vojska, ilustracija
Podređene jedinice to su i izvršile, napadajući tako civilna naselja Skradina i Vodica te sva naselja u njihovom zaleđu, na Tribunj, Drniš i sva naselja u njihovu zaleđu, na sva naselja općina Promina i Ružić, pri čemu je ubijen 21 civil, veći broj civila je ozlijeđen, a stambeni, gospodarski, vjerski, javni i drugi objekti su u znatnoj mjeri razoreni i uništeni.
U skradinskom zaleđu okupirali su Sonković, Gračac, Vaćane, Kulu Perković, Ždrapanj, Rupe, Laškovicu, Ićevo i Plastovo, u vodičkom zaleđu Piramatovce, Bilostanove, Krković, Lađevce, Žažvić, Cicvare, Međare, Čistu Veliku, Čistu Malu i Dragišić. Nadalje, na području Drniša okupirali su Miljevce, Trbounje, Velušić, Žitnić, Badanj, Siverić, Tepljuh, Parčić, Kanjane, Kadina Glavica i Kričke kao i sva naselja u općini Promina, a u općini Ružić Otavice, Gradac, Ružić i Baljke. Tijekom napada iz navedenih je okupiranih naselja od njih 13.967 protjerano čak 13.097 građana hrvatske i druge nesrpske nacionalnosti koji su tamo živjeli. U okupiranim je naseljima ostalo oko 870 građana hrvatske i nesrpske nacionalnosti, uglavnom starijih, nemoćnih i bolesnih.
Masovni teror, pljačke, silovanja, a 83 civila ubijeno
Okrivljeni su bili pripadnici 221. motorizirane brigade u sastavu 9. korpusa JNA, teritorijalne obrane tzv. SAO Krajine, 75. brigade posebnih jedinica milicije tzv. RSK, 2. pješačke brigade vojske RSK, 75. motorizirane brigade vojske RSK, među kojima je bio i sekretar Sekretarijata unutarnjih poslova Knin Ilija Prljić te sekretar kninskog SUP-a Slobodan Vujko koje se tereti da su dopuštali zvjerstva i zločine u okupiranim naseljima.
Znali su da njima podređeni zlostavljaju, tuku, maltretiraju, uhićuju, zatvaraju i siluju preostalo stanovništvo, a stambene, gospodarske i vjerske objekte pljačkaju, ruše i miniraju. Iako su mogli i bili dužni takve radnje spriječiti, nisu ništa učinili, već su, naprotiv, takve radnje tolerirali, pa su njihovi podređeni, ohrabreni takvim odobravanjem, nastavili nesmetano i dalje s takvim nedopuštenim radnjama. Dvojica sekretara, među ostalim okrivljenim vojnim licima, bili su dužni u okupiranim naseljima uspostaviti javni red i mir te uspostaviti zaštitu civilnog stanovništva, njihove imovine i drugih objekata. Oni nisu poduzeli potrebne mjere i radnje da se preostalo hrvatsko stanovništvo i njihova imovina zaštiti, već su dozvolili pripadnicima SUP-a Knin da uhićuju i u zgradu SUP-a Knin dovode i zatvaraju građane hrvatske nacionalnosti.
Takozvana RSK na okupiranom teritoriju RH
Upravo zbog takvog ponašanja i držanja okrivljenika, u svim navedeni okupiranim naseljima, okupiranoj općini Kijevo i okupiranom kninskom polju, u vremenu od okupacije do VRA Oluja, ubijena su 83 civila, veći broj civila je od premlaćivanja i propucavanja iz oružja ozlijeđen, više stotina civila je uhićeno i zatvoreno te je više civilnih osoba silovano. Kuće, gospodarski, vjerski i drugi objekti su, stoji u optužnici DORH-a, opljačkani, zapaljeni i minirani i u znatnoj mjeri uništeni.
Stravični zločini nad ratnim zarobljenicima u Kninu
U svibnju prošle godine optužnica je podignuta i protiv ukupno 40 okrivljenika zbog ratnih zločina u Okružnom zatvoru Knin, vojnom zatvoru ‘Južni logor’ te u staroj bolnici u Kninu. Protiv četvorice od njih 40, optužnica je podignuta zbog zapovjedne odgovornosti jer nisu primjenjivali propise međunarodnog ratnog prava i to protiv S.P. kao stražara nadređenog ostalim čuvarima koji je kasnije postao upravitelj Okružnog zatvora Knin,protiv I.T. kao nadzornika straže i načelnika sigurnosti Okružnog zatvora u Kninu, protiv J.O., kao nadzornika straže te protiv J.N. kao načelnika Službe osiguranja.
Okrivljenici se terete da su od lipnja 1991. do kraja prosinca 1993. godine u Kninu, kao zapovjednici ili zatvorski čuvari, postupali protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civila i ratnih zarobljenika. Fizički su i psihički mučili i zlostavljali civile i zarobljene pripadnike hrvatske policije i vojske, te Hrvatskog vijeća obrane, uslijed kojih zlostavljanja su oštećenici zadobili višestruke teške tjelesne ozljede s posljedicom trajnog narušenog zdravlja, a četiri zatvorenika od ozljeda su preminula.
Zatvor u Kninu, FOTO: Wikipedia commons
Iako su znali za ta postupanja podređenih, zapovjednici ništa nisu poduzeli da ih spriječe i kazne. Upravo suprotno, jer neki su zapovjednici i osobno sudjelovali u zlostavljanju pa im se stavlja na teret da su od lipnja 1991. do sredine kolovoza 1991. godine, nakon što su u zatvor dovedeni zarobljeni pripadnici hrvatske policije, ti ljudi svakodnevno bili fizički i psihički zlostavljani na način da su ih iz zatvorskih soba izvodili na hodnik te tukli po tijelu raznim predmetima, kundacima pušaka, palicama, volovskom žilom, nogama i rukama, vezivali ih žicom za testise i vukli, prijetili im da će biti ubijeni i bačeni u jame te dozvoljavali civilima i pripadnicima vojske da slobodno ulaze u zatvor i zlostavljaju ih. Takvo nehumano postupanje imalo je za posljedicu fizičke ozljede zarobljenika, višestruke prijelome, ozljede unutarnjih organa, hematome, kao i trajne fizičke i psihičke posljedice po njihovo zdravlje.
Zarobljeniku ugurao nož u usta i zaokrenuo ga
Okrivljene zatvorske stražare nadalje se tereti da su od sredine kolovoza 1991. do početka listopada 1992. godine svakodnevno zlostavljali zarobljene civile i pripadnike policije i vojske uslijed čega je u zatvoru umro jedan zarobljenik. Jednog civila su svakodnevno fizički i psihički zlostavljali na način da su ga izvodili iz zatvorske sobe u hodnik, tukli ga rukama, nogama, drvenim palicama po tijelu sve dok ne bi izgubio svijest. Nakon toga su ih, zajedno s još jednim civilom, mučili na način da su svakom oko testisa vezali plastičnu posudu sa pet litara vode i tjerali da se sudaraju nanoseći im tako tjelesne ozljede. Od posljedica zlostavljanja jedan je oštećenik preminuo, dok je 2. listopada 1991. jedan od okrivljenika nožem ubo zatvorenika u trbuh, nakon čega mu je nož ugurao u usta i zaokrenuo ga, uslijed čega je umro.
Ostali civili su zlostavljani na način da su ih okrivljenici tukli nogama, rukama, gumenim palicama, kundacima pušaka i drugim predmetima po cijelom tijelu, slijedom čega su ih teško tjelesno ozlijedili, prisiljavali ih na oralni seks, gasili im opuške po jeziku, u hranu im stavljali sredstva koja su izazivala probavne smetnje, što je sve ostavilo trajne posljedice na njihovo fizičko i psihičko zdravlje.
Zvjerstva su nastavljena i tijekom travnja i svibnja 1992. godine u Kninu kada su u zatvor dovedeni pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji su zarobljeni na području Kupresa. Okrivljenici su ih svakodnevno izvodili iz sobe na hodnik, tukli ih po tijelu policijskim palicama, kolcima, lancima, kundacima pušaka i nogama na kojima su nosili vojničke čizme. Tjerali su ih da se međusobno tuku vrećama punim pijeska, uslijed čega su teško tjelesno ozlijeđeni. Takvo zlostavljanje je na oštećenike ostavilo trajne fizičke i psihičke posljedice, a od zadobivenih ozljeda jedan je oštećenik preminuo 29. travnja 1992.godine.
Mokrili po njemu dok je bio prisiljen druge oralno zadovoljavati
Osim toga, zatvorski čuvari terete se da su od početka veljače do kraja prosinca 1993. godine zlostavljali i novu turu zarobljenih pripadnika hrvatske vojske koje su izvodili na hodnik, tukli ih po tijelima raznim predmetima, palicama, nogama, rukama, uslijed čega su oštećenici teško tjelesno ozlijeđeni. Jednog oštećenika su zlostavljali na način da su dovodili osobe koje je on morao oralno zadovoljavati, mokrili su po njemu te ga teško tjelesno ozlijedili zbog čega su svi imali trajne fizičke i psihičke posljedice.
Također, sedmorici okrivljenika stavlja se na teret da su od sredine rujna 1991. do konca prosinca 1992. godine, postupajući protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, maltretirali zarobljenike u vojnom zatvoru smještenom u kninskoj vojarni Boško Žunić, zvanom ‘Južni logor’, te u zgradi stare bolnice u Kninu.
Od travnja 1992. godine tamo su maltretirači zarobljene pripadnike HVO-a koje su svakodnevno fizički i psihički zlostavljali tako da su ih pojedinačno izvodili iz zatvorske sobe na hodnik, tukli ih rukama, nogama i raznim predmetima po tijelu, sve dok oni ne bi izgubili svijest. Od posljedica fizičkog zlostavljanja jedan od oštećenika je umro 14. travnja 1992., dok su ostali zarobljenici teško tjelesno ozlijeđeni s posljedicom trajnog fizičkog i psihičkog oštećenja njihovog zdravlja.
Također, od sredine rujna 1991. do kraja prosinca 1992. godine, nasilje se nastavilo provoditi nad zarobljenim pripadnicima hrvatske vojske i policije koje su zlostavljali fizički i psihički na način da su ih tukli po tijelu raznim predmetima, palicama, daskama, metalnim šipkama, nogama i rukama, vezivali ih i vukli za genitalije, uslijed čega su oštećenici teško tjelesno ozlijeđeni.
Istovremeno, čuvari su sve to vrijeme dozvoljavali ostalim vojnicima i civilima da ulaze u prostorije zatvora i da zlostavljaju ratne zarobljenike, uslijed čega je jedan oštećenik zadobio ozljedu glave i umro od masivne plućne embolije.
‘Šešeljevac’ u Kričkama radi novca ubio civila
U svibnju prošle godine splitsko je Županijsko državno odvjetništvo, koje u slučajevima ratnog zločina zastupa četiri dalmatinska državna odvjetništva pa tako i županijsko u Šibeniku, podiglo optužnicu protiv Đ.H. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u Kričkama kod Drniša. Terete ga da je 16. veljače 1993. godine, na tada privremeno okupiranom području u Kričkama kod Drniša, protivno odredbama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava ubio civila. Taj dobrovoljac paravojne postrojbe ‘Šešeljevaca’ saznao je da civil N.B, rođen 1927. godine, ima novaca pa mu je došao do kuće i naoružan tražio od starca da mu preda novac. Kada je ovaj to odbio, hicem ga je pogodio u glavu i na mjestu usmrtio.
Osuđeni Dejo iz Šibenika pobjegao u SAD
Osim spomenutih novih optužnica za ratne zločine, lani je donesena i jedna presuda zbog ratnog zločina počinjenog teroriziranjem i pljačkanjem civila u Gračacu na području općine Skradin. Županijski sud u Splitu, naime, proglasio je krivim D.M. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
Četnički vojvoda Šešelj i kapetan Dragan koji upravo čeka presudu
Riječ je o Dejanu Miloviću iz Šibenika, zvanom Dejo, koji je u odsutnosti proglašen krivim jer je u razdoblju od kraja 1991. do kraja 1993. godine u Gračacu kao pripadnik srpskih paravojnih postrojbi zastrašivao i pokušao usmrtiti, te fizički i psihički zlostavljao, nanosio ozljede tjelesnog integriteta i terorizirao civile hrvatske nacionalnosti koji su ostali na okupiranom području, a njihovu imovinu pljačkao i uništavao.
Neslužbeno, Milović se nalazi u SAD-u.
Video: Razmjena zarobljenika kod Otočca 25. svibnja 1993. from infovodice on Vimeo.
A.K.