Nedugo prije izravnog napada na Grad Dubrovnik šačica odvažnih mladih Dubrovčana otisnula se 23. rujna 1991. s nekoliko brzih glisera u more probijajući višemjesečnu blokadu Jugoslavenske ratne mornarice…
Incijativa za osnivanju ovakve postrojbe potekla je već ranije Miljenka Bratoša, koji je kasnije poginuo u nerazjašnjenim okolnostima, Aljoše Nikolića, zapovjednika postrojbe i Rudija Butkovića. Iz luke Gruž uzeli su i za djelovanje prilagodili zapljenjene glisere krijumčara. Prvi naoružani gliser dobio je ime “Sveti Vlaho”, a ubrzo su uslijedili “Skituljko”, “Gonzales”, “Fucker I”, “Luda Guda”, “Dezerter” i drugi.
Odred naoružanih brodova Dubrovnik imao je 22 brodice i 117 odvažnih pripadnika. Ta samonikla postrojba uskoro je postala jedan od najvažnijih činitelja uspješne obrane Dubrovnika i jedina veza opsjednutog Grada s ostatkom Hrvatske i svijetom. Pripadnici Odreda danonoćno su prkosili agresoru, vješto izmicali zamkama u priobalju, gasili požare, spašavali brodolomce, prevozili ranjenike i bolesne po najtežim vremenskim prilikama, zavaravali neprijatelja i uspješno ga napadali.
Odred nije izgubio niti jedan brod iako je primio bezbrojne pogotke prilikom proboja neprijateljske blokade i juriša na sam pramac neprijateljskih brodova. U borbi Davida i Golijata bilo je mnogo bliskih susreta, a žestoka pucnjava često ih je pratila duž Koločepskog kanala od Dubrovnika do Stona.
Zadaća Odreda bila je probijanje pomorske blokade Dubrovnika i uspostava morskog koridora za dopremanje hrane, lijekova, naoružanja, streljiva i svega ostalog neophodnog za uspješnu obranu grada i kakvu takvu normalizaciju života stanovnika. Pripadnici Odreda su gliserima prevozili i ranjenike te branitelje koji su iz svih krajeva Hrvatske dolazili pomoći obrani Dubrovnika. Plovilo se uglavnom noću, krećući se velikom brzinom samo nekoliko metara od obale, ne razmišljajući o vremenu i uvjetima na moru, kao ni broju neprijateljskih patrolnih brodova i bunkera duž cijele obale. Odred naoružanih brodova je bio žila kucavica koja je tijekom opsade Dubrovnika grad i njegove izmučene branitelje i žitelje održavala na životu.
Tijekom djelovanja pripadnici Odreda prešli su 52 tisuće nautičkih milja, prevezli oko 6 tisuća vojnika i civila, dvije stotine ranjenika, te prenijeli više od 2 tisuće tona raznog tereta: oružja, streljiva, goriva, hrane i lijekova. Odred nije izgubio niti jedan brod iako je primio bezbrojne pogotke prilikom proboja neprijateljske blokade.
Tijekom djelovanja pripadnici Odreda prešli su 52 tisuće nautičkih milja, prevezli oko 6 tisuća vojnika i civila, dvije stotine ranjenika, te prenijeli više od 2 tisuće tona raznog tereta: oružja, streljiva, goriva, hrane i lijekova. Trojica pripadnika Odreda su poginula, jedan je bio teško i nekoliko je lakše ranjeno.
Odred nije izgubio niti jedan brod iako je primio bezbrojne pogotke prilikom proboja neprijateljske blokade.
Posebno bitnu ulogu ova je postrojba imala u obrani elafitskog otočja koje je osim domicilnog stanovništva bilo naseljeno i izbjeglicama i prognanicima, a na stalnoj meti JNA. Tijekom izvršavanja brojnih zadaća poginulo je 5 pripadnika Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, od ukupno 117 koliko ih je ova postrojba brojala.
https://youtu.be/nc6EbuygraA?t=16
No, unatoč nedvojbenim zaslugama osim Plave vrpce Vjesnika ni jedan pripadnik Odreda naoružanih brodova Dubrovnik nije dobio aktivni čin ni bilo koje ratno odlikovanje, tek a 2006. odlikovana je „Redom Nikole Šubića Zrinskog“ za ratne i vojne zasluge u obrani Republike Hrvatske.
B.M. / G.S.