Na današnji dan 1991. godine palo je Saborsko, a nad Hrvatima koji su ostali izvršen je stravičan pokolj.

Nakon tromjesečne opsade srpski agresor se odlučio na silovit napad iz zraka i kopna…

Oko 700 neprijateljskih srpskih vojnika potpomognutih s 9 vojnih zrakoplova i čak 43 tenka zločinačko fašističke JNA Saborsko je doslovno sravnilo sa zemljom. Uništili su sve kuće, zajedno sa župnom crkvom i grobljem.

-Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugog svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991 g. broj je bio oko 1500 duša.

-Za vrijeme Jugoslavije Saborsko je stigmatizirano kao ustaško mjesto, jer je velik broj njegovih stanovnika služio u oružanim postrojbama NDH. Zbog toga je gotovo 400 Hrvata Saborskog ubijeno poslije rata u periodu od 1945 – 1948.

U Domovinskom ratu je ovo malo mjesto dalo veliki broj hrvatskih vojnika, pa je preko 100 Saborčana bilo uključeno u prve obrambene postrojbe Republike Hrvatske.

Saborsko u okruženju 1991.

-Okruženo srpskim selima Saborsko kao jedno od prvih mjesta u Hrvatskoj se već u proljeće 1991. našlo okruženo srpskim koljačima, a od kolovoza u potpunoj blokadi.

-Prvi napadi su počeli 05.08.1991. godine u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličke Jesenice. Branitelji Saborskog su više od tri mjeseca, u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Manje grupice branitelja prolazile su kroz okupirani srpski teritorij do Ogulina po streljivo i pomoć, te se vraćale se u Saborsko. Bili su to mahom mladići od dvadesetak godina.

Hrabar otpor je trajao gotovo 3 mjeseca.

-12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni uz znatne gubitke napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno sa preostalim stanovništvom. Tog dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

-Neposredno nakon zauzimanja Saborskog ‘Plaščanski ratni bilten’ – ratno glasilo domaćih Srba tog kraja – je u cijelosti objavio pismo predsjednika mjesne zajednice Plaški Nikole Medakovića ogulinskom načelniku Rudolfu Špeharu: “Nudili smo narodu u Saborskom da predaju oružje i formiraju civilnu vlast, i sve je to odbijeno. Sada Saborskog nema i vjerojatno ga nikad neće ni biti. Neka to bude opomena svima onima koji su mislili silom nametnuti svoju vlast srpskom narodu”. Medaković je u pismu ponudio hrvatskoj strani “pregovore o granicama i podjeli zajedničke imovine” te zaprijetio: “Ako nećete milom, morat ćete silom.”Pismo je završio riječima: “Protiv zla, zlo činiti nije zlo”.

Pokolj civila starije dobi u Saborskom 12. studenog 1991.

-Od 51 poginulog Saborčana u oslobodilačkom ratu 1991.-1995., najveći broj njih je ubijen upravo na današnji dan 1991.

Bili su to mahom starci i to visoke životne dobi koji nisu htjeli napustiti rodne kuće i kraj. Najstariji ubijeni bio je Mate Matovina u 96 godini života.

Mjesna crkva svetog Ivana Nepomuka je potpuno razorena, kao i crkva BDM od Svete Krunice, koja je ujedno bila i spomenik kulture.

Oslobođenje Saborskog

Saborsko je oslobođeno u Oluji 1995. godine i kao važno strateško mjesto našlo se je na pravcu djelovanja Prve gardijske brigade, kao i domobranskih postrojbi. Prva brigada je nadirala prema bosanskoj granici i Bihaću koji je bio u okruženju. Taj pravac djelovanja bio je Glibodol – Lička Jasenica – Saborsko – Selište Drežničko – Tržačka Kaštela – granica RH s BiH.

Na operativnim pravcima djelovale su 1., 2. i 3. bojna slavne Prve brigade uz vrlo jak otpor srpskih postrojbi.