Tužna je i jadna ova iskvarena hrvatska zbilja u kojoj već dugo veliki lopovi gule krumpir za opće, ali i svoje dobro, a mali se gajbaju iza rešetaka, u zatvorima. I na kraju smo svi kao jednaki – narod guli krumpir da bi preživio, a politički lopovi ih gule kako bi poslije lakše trošili pokradeno donosi totalinfo.hr…

I dok vojska od čak tridesetak tisuća političara živi sjajno, na grbači naroda, pa i bolje kad se zbog položaja ponešto i otme, običan čovjek ne može do pravde ni kada je pravedan kao sam Bog. Jer, naši politički bogovi i njihovi poslušnici na dobrim uhljebničkim položajima to jednostavno ne daju.

Eto, hrabri mladi čovjek Frane Lučić prošao je stravične patnje, jer je živ gorio. I nije bio na Kornatima, u onoj stravičnoj tragediji za koju niti danas nitko nije kriv, da bi riskirao svoj život štiteći svoje dvorište, već imovinu države u kojoj živi i kojoj je odan. A kako mu je ta država vratila? Tako što se 12 godina poteže po sudovima, tako što 12 godina iznova proživljava stravu, što ga se 12 godina vraća u pakao Kornatske tragedije u kojoj su mu stradali, ma ne stradali nego živi izgorjeli kolege i prijatelji, što ga se godinama drži u tom paklu tragedije. A u iole normalnoj zemlji za takvu stravu sudovanja ne bi niti bilo, jer se pitanje odštete za takvo stradanje mladog čovjeka trebalo i moralo riješiti političkom odlukom!

A u državi nepravdi – Hrvatskoj, u kojoj ništa više nije sramota, Frane Lučić, stopostotni invalid, koji je izgubio prste na rukama i nogama, kojem su teško oštećeni unutarnji organi, posebno pluća, koji neće moći imati niti djece, a sve su mu životne aktivnosti smanjene za 95 posto, dočekao je konačno presudu kojom mu je dosuđena odšteta od oko tri milijuna kuna. Ali, gle čuda DORH, slobodno čitaj – država, se žali. Može li se gospodo pasti niže od toga?!

Zadrhti li na sve to ruka onima što se desnicom hvataju za srce, kojeg nemaju, pa makar i onda kada samo pročitaju što je Frane Lučić rekao prošle godine za posjeta Kornatima uoči obljetnice: ”Drage moje kolege, slava vam i zavidim vam što i ja nisam s vama smrtno nastradao, odnosno kad me već nije spržilo do neprepoznatljivosti kao vas, da sam barem umro od dehidracije čekajući pomoć koja nikako ne dolazi”.

Može li netko u Hrvatskoj reagirati na tu sramotu da se Frani Lučiću ne da odšteta? Premijeru, Plenkoviću, rekoste svojevremenu dosta bahato, onako odozgo, s visoka: „Ja mogu što hoću“. Pa, eto prilike da nas u to uvjerite. Naravno, ako hoćete. Natjerajte te velike domoljube i uhljebe da daju taj novac Frani Lučiću, jer je to najmanje što se za njega, nakon svih strahota i patnji kroz koje je prošao, može učiniti. Nađite u nečijem džepu ta jadna tri milijuna za čovjeka koji više ne trpi samo užas tragedije, već i linč zemlje u kojoj živi. Vjerujte nije teško naći taj novac budući stoji podatak kako su hrvatski političari pokrali više od mafije.

Piše: Milivoj Pašiček

The post Milivoj Pašiček – Premijeru, dajte taj novac Frani Lučiću, jer rekoste “Ja mogu što hoću!” first appeared on Braniteljski portal.

Jedinom preživjelom vatrogascu kornatske tragedije Frani Lučiću nije isplaćeno ništa od ukupno 1,75 milijuna kuna koje su mu Grad Šibenik i Republika Hrvatska dužni isplatiti prema nepravomoćnoj presudi zagrebačkog Općinskog radnog suda…

The post “LAVINA JE POKRENUTA”-2000 TISUĆE VATROGASACA DOLAZI NA MARKOV TRG: “Prodat ćemo sve što imamo da bi isplatili našeg Franu” first appeared on Braniteljski portal.