Novi poljski zakon kažnjavat će s 2,2 milijuna američkih dolara novčane kazne tvrtke vlasnice društvenih medija ako cenzuriraju objave koje su legalne…

Novi zakon omogućit će pojedincima da podnesu žalbu protiv tvrtki vlasnica društvenih mreža zbog cenzuriranja njihovih objava koje nisu protivne poljskom zakonu.

Prema novom zakonu, osoba može uputiti žalbu tvrtki vlasnici društvene mreže, a ona će imati 24 sata da riješi problem. Nakon 48 sati, osoba može uputiti sudsku peticiju za pristup svojoj objavi ili svom računu. Sud će tada razmotriti slučaj kroz maksimalno 7 dana. Čitav proces odvijat će se elektroničkim putem, piše christianitydaily.com.

Zbigniew Ziobro, poljski ministar pravosuđa, najavio je donošenje zakona u četvrtak i rekao da je sloboda izražavanja “jedna od najvažnijih sloboda u demokratskoj državi.”

The post Poljska će Big Tech lupati po džepu: Za cenzuru 2,2 milijuna dolara kazne first appeared on Braniteljski portal.

Do velike promjene vlasti unutar poljskog Vrhovnog suda došlo je nakon završetka šestogodišnjeg mandata predsjednice Vrhovnog suda Malgorzate Gersdorf zaključenog prošlog četvrtka. Ona je inače bila poznata kao oštra kritičarka pravosudne reforme koju provodi trenutna konzervativna Vlada stranke Pravo i pravda (PiS)…

U skladu sa zakonom, predsjednik Andrzej Duda dodijelio je Kamilu Zaradkiewiczu dužnost trenutnog predsjednika Vrhovnog suda do izbora novog. “Gersdorf je kao bivša čelnica Vrhovnog suda željela odabrati tko će je naslijediti. To je nezakonito “, kazao je poljski ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro, prenosi Dziennik.pl.

Ziobro je dodao da je Zaradkiewicz dokazao svoju hrabrost kao član Vrhovnog suda, rekavši: “To je čovjek koji dolazi iz drugačijeg političko-akademskog kruga od onih s kojima PiS obično surađuje. To daje dodatno priznanje predsjednikovoj odluci da mu povjeri ove odgovornosti.”

Kao svoj prvi potez, Zaradkiewicz je iz zgrade Vrhovnog suda uklonio portrete predsjednika Vrhovnog suda iz razdoblja komunizma.

The post Nastavak lustracije u pravosudnom sustavu Poljske: Uklonjeni portreti sudaca iz doba komunizma… first appeared on Braniteljski portal.

Nova pojava virusa ptičje gripe prijavljena je jučer u Poljskoj čime je od prosinca u toj zemlji zabilježeno više od 10-ak slučajeva…

“Šest tisuća gusaka na farmi je potrebno eutanizirati, a državna veterinarska inspekcija već je poduzela korake”, rekao je za reuters glasnogovornik regije Velikopoljska, Tomas Stube.

Soj ovog virusa je podvrsta visoko patogene ptičje gripe H5N8, koja predstavlja prijetnju i za ljudsko zdravlje.

Zabilježen je i slučaj ptičje gripe na mađarskoj farmi purana gdje će biti eutanizirano oko 53.500 purana. Virus je potvrđen u gradu Acs na granici sa Slovačkom, a u krugu od 10 km provjerit će se sva ostala poljoprivredna gospodarstva i uvesti ograničenje prometa.

Smrtnost među zaraženom peradi se povećala i pojavili su se klinički simptomi tipični za ptičju gripu, a vetarinari upozoravaju da se perad drži u zatvorenom prostoru kao i hrana kako bi se spriječio kontakt s divljim pticama, piše farmer.pl.

Podsjećamo, prije oko dva tjedna pričja gripa ovog tipa zahvatila je farmu purana u Poljskoj kada je eutanizirano oko 40.000 tih životinja zbog zaraze, a u opasnosti je bilo oko 350.000 poljske peradi.

Prošlomjesečnoj epidemiji peradi u Poljskoj, najvećem europskom proizvođaču peradi, prethodila je epidemija 2017. godine. Mađarsku je zadnji puta pogodila epidemija 2016. godine kada je virus gripe ovog tipa harao Europom, koji je tada pogodio i Hrvatsku.

Autor / Martina Popić

The post Epidemija ptičje gripe se širi – eutanazirat će 53.000 purana i 6.000 gusaka first appeared on Braniteljski portal.

Njemački ministar vanjskih poslova Heiko Maas zatražio je u četvrtak od poljskog naroda oprost zbog zlodjela koje je njihova zemlja pretrpjela tijekom Drugog svjetskog rata, u govoru u povodu krvavog gušenja Varšavskog ustanka prije 75 godina…

“Došao sam ovamo jer poštujem poginule i obitelji poginulih i ranjenih, jer želim od poljskog naroda zatražiti oprost”, rekao je Maas u Varšavi.

“Stidim se što su Nijemci učinili vašoj zemlji u ime Njemačke.”

Kazao je da je Njemačka odgovorna za tu strahotu te da se stidi što se okrutno nacističko gušenje te pobune “nakon rata predugo skrivalo”.

U godinama nakon rata, Poljaci su često nudili ruku pomirbe, podsjetio je, govoreći o pismu poljskih biskupa njemačkim kolegama 1965. u kojem su Poljaci poručili: “Opraštamo i tražimo oprost”.

Poljska je u četvrtak obilježila 75. godišnjicu izbijanja Varšavskog ustanka, najveće oružane pobune ilegalnog pokreta otpora u Europi okupiranoj od nacista i jednog od najtragičnijih događaja u povijesti te zemlje.

Prvog kolovoza 1944. u 5 sati ujutro članovi poljskog pokreta otpora, koje je predvodila Poljska domovinska armija (Armia Krajowa), podigli su pobunu u Varšavi protiv nacističkog okupatora.

Ustanak je međutim, nakon 63 dana borbi, propao, a svoj je život u njemu dalo gotovo 200.000 Poljaka, uglavnom civila.

Bilo je planirano da sam ustanak traje nekoliko dana, no na kraju je potrajao preko dva mjeseca.

Između 40.000 i 50.000 slabo naoružanih vojnika, uglavnom pripadnika ilegalne Domovinske armije, ustalo je protiv regularnih snaga njemačke vojske. Poginulo je između 15.000 i 18.000 poljskih vojnika, a njih 25.000 bilo je ranjeno. Oko 15.000 Nijemaca ubijeno je ili nestalo tijekom borbi.

Broj mrtvih među civilnom populacijom procjenjuje se na oko 150.000 do 200.000 ljudi, uključujući 50.000 ljudi ubijenih u tzv. Wola masakru u prvim danima ustanka. Oko pola milijuna Varšavljana bilo je protjerano, a grad skoro u cijelosti uništen.

Ustanak je zaustavio napredovanje sovjetske Crvene armije prema zapadu.

Crvena armija, za koju se očekivalo da će vrlo brzo ući u grad, namjerno je ostala na desnoj obali rijeke Visle, uskrativši pomoć ustanicima i odbivši dopustiti britanskim i američkim zrakoplovima s pomoći za ustanike da se spuste na područje pod sovjetskom kontrolom.

U četvrtak su se deseci tisuća ljudi prisjetili mnogobrojnih sunarodnjaka poginulih u velikom ustanku.

U raznolikom programu obilježavanja velike godišnjice poljske nacionalne povijesti sudjelovali su i preživjeli sudionici ustanka kao i najviši dužnosnici zemlje i grada, a sve je kulminiralo u 15 sati kada je u Varšavi i drugim poljskim gradovima zvukom sirena odana počast poginulima u ustanku i njihovoj žrtvi.H

T.H.

The post Njemački ministar Heiko Maas zatražio oprost od Poljske za zlodjela u Drugom svjetskom ratu first appeared on Braniteljski portal.

Poljska je definitivno imala drugačiji i ulazak i izlazak iz komunističke diktature od Hrvatske. Već desetak godina je Poljska u središtu otpora bruxelleskom centralizmu i politici nametanja gotovih odluka, svjesna da kao snažna nacionalna i katolička država stoji na čelu ‘pokreta otpora’ osovini Merkel-Macron i njihove vizije Europe kao centralizirane nadnacionalne super-države.

Glemp Józef, poljski kardinal (Inowrocław, 18. prosinca 1929 – Warszawa, 23. siječnja 2013). Svećenik od 1956, od 1979. biskup Warmije, od 1981. nadbiskup Gniezna i Varšave i primas Poljske, od 1983. kardinal. Podupirao sindikalni i politički pokret Solidarnost, zajedno s L. Wałęsom pregovarao s vladom o ukidanju zabrane sindikata, o narodnim zahtjevima i demokratizaciji. Zalagao se za prekid sukoba i mirno političko rješenje u zemlji. Mudrim postupcima pridonio općim izborima 1989. i stvaranju koalicijske vlade.

Svi znamo da je kraj komunističke diktature bio bitno različit u Poljskoj i Hrvatskoj. Poljska kreće u postkomunističku tranziciju kao samostalna država riješena raskrstiti s komunističkom prošlošću, s vodstvom koje je svjesno ključne uloge ekonomske transformacije, i bez izražene vanjske prijetnje. Naime, komunističko carstvo SSSR je bio na koljenima i blizu raspada: s Gorbačovom na čelu, a ne zapjenjenim velikosrbima i Slobodanom Miloševićem. Hrvatska u isto vrijeme tek treba izboriti samostalnost u strašnom ratu protiv komunističko-velikosrpskog hegemonizma. Kod nas su pitanja gospodarske transformacije bila u drugom planu, jer se sam opstanak našao pod znakom pitanja, dok je Poljska već od početka krenula u smjeru ekonomske transformacije, premda ne posve i sasvim očuvana od komunističke tajkunizacije, donosi narod.hr.

Naime, u gotovo istom trenutku kada se u Poljskoj održavaju prvi demokratski izbori na kojima na vlast dolaze reformatori, Slobodan Milošević drži agresivni i huškački ratni govor na Gazimestanu koji ujedinjuje sve bitne srpske institucije iza hegemonističkog programa Velike Srbije, te najavljuje i motivira srpski narod za rat. Bila je to svojevrsna točka koja će za dulje vrijeme, barem do 1995., odrediti razlike u razvojnim putanjama Hrvatske i Poljske.

Bitan faktor otpora komunizmu u Poljskoj – Katolička Crkva i utjecaj europske kulture

Autonomija Katoličke crkve bila je bitan faktor čuvanja disperzije moći i utjecaja u razdoblju komunizma. Crkva je relativno autonomno djelovala u društvu čak i u godinama vojno-komunističke diktature osamdesetih, a i ranije, premda je bila izložena progonima komunističke diktatuture.

I njemački je utjecaj u Poljskoj kroz povijest bio izrazito jak. Ne samo u negativnom smislu, već i onom pozitivnom Gdanjsk, Torun, Wroclaw i Szczecin bili su napredni Hanzeatski gradovi, još od ranoga srednjeg vijeka integrirani u sjevernoeuropski sustav obrtništva, financija i trgovine. Upravo je Gdanjsk (Danzig) bio mjesto gdje će 1980. početi velika pobuna protiv komunističkog režima.

Osim toga, južni dio Poljske s veličanstvenim Krakovom (poljska Atena), glavnim gradom Poljskog kraljevstva u srednje vijeku, je od 18. stoljeća bio dio Habsburške monarhije i jedan od središta srednjoeuropske kulture, te središte katoličanstva ovog dijela Europe.

Poljska povijest, raznolikost i djelomična autonomija nekih dijelova društva dovela je do buntovništva i odbacivanja nametnutog komunizma mnogo prije poznatog osnivanja sindikata Solidarnost 1980 godine . Prvi sukobi s policijom u kojima su ginuli ljudi dogodili su se još početkom sedamdesetih godina upravo u brodogradilištu u Gdanjsku, čime je posijano sjeme kasnijeg antikomunističkog pokreta. Nezadovoljstvo je eruptiralo u Gdanjsku 1980. godine.

Pobuna protiv komunizma

Solidarnost se nakon početnog uspjeha vrlo brzo širila Poljskom. Otvaraju se podružnice i organiziraju štrajkovi kojima se priključuju i studenti koji traže autonomiju sveučilišta. Gospodarstvo se našlo u velikom padu, a nakon pojave nestašica osnovnih prehrambenih artikala, Solidarnost širom zemlje organizira takozvane „štrajkove gladi“ kojima se priključuje velik broj građana.

Solidarnost u prvom naletu nije došla ni blizu prilike da rješava ekonomska pitanja društva. Uzdrmani režim je uz izdašnu pozadinsku pomoć SSSR-a u prosincu 1981. uveo vojnu diktaturu na čijem se čelu našao general Jaruzelski (kojeg će Putin odlikovati u Moskvi 2005., navodno za zasluge u Drugom svjetskom ratu). Nakon toga uslijedili su komunistički progoni i hapšenja čelnika Solidarnosti i njihovih obitelji.

Pokret je pod udarom vojno-komunističkog režima oslabio.

Provodila se strahovlada praćena propagandnom kampanjom „uvođenja reda“. Za ekonomske poteškoće optužuju se protivnici režima i vanjski elementi. Na prvom se mjestu ističu SAD i Njemačka. Procjenjuje se da je u toku 1982. ukupno uhapšeno između 15 i 20.000 ljudi.

 Kardinal Glemp i Katolička Crkva organiziraju široku mrežu pomoći za progonjene Poljake

Kada je izgledalo da je režim odnio konačnu pobjedu, na scenu je stupila katolička crkva. Nadbiskup Glemp organizirao je široku mrežu pomoći za sve uhapšene i njihove obitelji, što je učvrstilo socijalnu koheziju i ustrajnost protivnika komunističke vlasti. O snazi crkve u Poljaka svjedoči i činjenica da Glemp uspijeva organizirati pastoralni pohod Ivana Pavla II., a vojni režim dopušta susret Pape i Walese (koji je danas pod optužbama da je surađivao s komunističkim službama, i Hrvatska bi trebala pokrenuti slične procese, op.). Papa Poljak usred te i takve Poljske drži veliki govor u kojem ističe da je pravo na političko organiziranje prirodno pravo, a da je uloga države samo da to pravo čuva.

Razdoblje 1983.-1988. u političkom smislu nije bilo toliko uzbudljivo kao prethodno. Režim se konsolidirao i sačuvao kontrolu, ali nije uspio pokrenuti gospodarski rast. Realni dohodak po stanovniku kontinuirano pada osamdesetih. Solidarnost i oporba učvršćuju organizacijsku strukturu u ilegali i inozemstvu. I čekaju priliku. Masovni štrajkovi ponovo izbijaju 1988. godine. Tada je SSSR već na izdisaju. Svi znaju da pod upravom Gorbačova više nema ni ambicije ni snage za intervenciju.

Prvi izbori u Poljskoj – pad komunizma

U lipnju 1989. u Poljskoj se održavaju prvi višestranački izbori s druge strane Željezne zavjese. Solidarnost, sada politička stranka, odnosi pobjedu. Tadeusz Mazowiecki iz Solidarnosti postaje premijer, a Lech Walesa će godinu dana kasnije na predsjedničkim izborima postati prvi demokratski izabrani predsjednik Poljske (1990.-1995.).

U isto vrijeme Srbija i JNA pokreću brutalnu agresiju na Hrvatsku i počinju imperijalističke ratove za stvaranje Velike Srbije.

Isto onako, kako je komunistički put Poljske bio različit od Hrvatske, tako je i njen postkomunistički bio bitno drugačiji. Poljska je praktički nasilno okupirana nakon II, svjetskog rata od strane Crvene Armije, ali je imala svoju državnost i samobitnost u okviru komunističkog sustava. Hrvatska je postala dio Jugoslavije, a Hrvati narod osuđen na komunistički genocid, kao i zatiranje bilo kakve nacionalne svijest i narodne hrvatske samobitnosti. Dok Poljska kao neovisna država kreće u bolje sutra i barem djelomično kroz lustraciju se rješava komunističkih vlastodržaca, Hrvatska kao dio Jugoslavije biva izložena brutalnoj agresiji, a shodno tome propušta neophodnu lustraciju.

Poljska provela lustraciju – HDZ je opstruira od početka do današnjeg dana!

Glavni krivac za neprovođenje lustracije je stranka HDZ, koja je vladala Hrvatskom čak 20 od 28 godina!

Naravno, to je zbog toga što je stranka HDZ od samih početaka premrežena brojnim kadrovima koji su bili dio komunističkog sustava. Sam HDZ se nikada nije potpuno odmaknuo od baštine komunizma, a ponajviše je to bilo vidljivo što je najljepši gradski trg glavnog grada Zagreba nosio ime komunističkog zločinca Josipa Broza. To je trajalo od 1990. pa sve do 2018. i pojave političkog pritiska stranke Nezavisni za Hrvatsku kada je ta ogromna sramota konačno maknuta iz središta Zagreba, a Josip Broz smješten u povijest.

U Poljskoj je bilo sve drugačije, oni nisu imali probleme te vrste, osobito kada je PiS preuzeo vlast u zemlji.

Poljska je danas predvodnica uspješne ekonomije i napredne demokracije u velikim dijelom posrnuloj Europi. U isto vrijeme neuspješnom ekonomijom Hrvatske i deficitarna demokracijom i danas vladaju (post)komunistički tajkuni i njihovi potomci, držeći hrvatski narod kroz dvije velike političke stranke, HDZ i SDP, u okovima – postkomunizma!

Poljska je ujedno i predvodnica Višegradske skupine, četiri uspješne države Europe koje se bore protiv centralističkog tutorstva Bruxellesa. Višegradska skupina i njeno odbacivanje od strane Hrvatske još je jedan veliki promašaj hrvatske diplomacije i političkog vodstva, te u nedostatku vizije ostavlja Hrvatsku u močvarnim vodama „regije“. Ipak, još nije kasno za promjenu političkog smjera, koji je potakla predsjednica Grabar-Kitarović kroz Inicijativu tri mora, da se Hrvatska pridruži zemljama svog povijesno-kulturnog kruga, te se tako definitivno izvuče iz balkanskog blata u koje je bačena 1918. godine stvaranjem Jugoslavije.

Može li se Hrvatska pridružiti Poljskoj u borbi protiv EU centralizma i diktata “velikih”, za bolju budućnost Europe: za demokraciju, nacionalne, vjerske i građanske slobode, za slobodu govora i pisanja, te ravnopravnost svih naroda i građana Europe?

Može i mora!

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala**

A.G.

The post 18. prosinca 1929. kardinal Jozef Glemp – kako je Poljska izašla iz komunističkih okova i što Hrvatska mora napraviti da krene tim putem? first appeared on Braniteljski portal.

Domazetu sada priznaju da je bio u pravu u vezi s požarima

Admiral Domazet još je sredinom srpnja, u vrijeme zastrašujućih buktinja kod Splita, izjavio da Hrvatska mora vrisnuti do neba – dok još može vrisnuti – jer su požari podmetnuti te da je riječ o asimetričnom ratu protiv Hrvatske, nakon čega su ga, kako kaže, proglasili ”luđakom, narkomanom, KOS-ovcem, jugooficirom” koji je zakasnio u Domovinski rat i drugim pogrdnim imenima.

No, budući da požari od tada izbijaju na sve strane, čini se sinkronizirano – uvijek na istom području te postoje i dokazi da su mnogi podmetnuti, sve je manje onih koji i dalje tvrde da poznati strateg govori besmislice.

Baš naprotiv, Domazetu sada i oni koji su prije mjesec dana sumnjičavo vrtjeli glavom, priznaju da je pogodio u sridu te da je prvi, prema svemu sudeći, rekao pravu istinu o nezapamćenoj bujici vatre na hrvatskom jugu i to na portalu Dnevno.

”Volio bih da se to nije dogodilo. Nažalost, bio sam u pravu, što dokazuju najnoviji požari, koji su se mogli predvidjeti. Zato ću ponoviti – bez obzira hoće li me opet proglasiti ludim – da je svijet neprestano u asimetričnom ratu. Jedan od oblika tog rata je nekontrolirana migracija, a drugi – izazivanje požara… Zbog tih tvrdnji žestoko su me napadali, proglasili bolesnikom, luđakom koji je pobjegao iz bolnice… a najdalje je otišao Novi list, koji je tražio da mi se zabrani javno djelovanje. Ja, tobože, ne znam što govorim, pričam gluposti, a nitko da spomene da sam godinama predavao geostrategiju i geopolitiku, da sam sudjelovao u planiranju svih vojnih operacija Hrvatske vojske, a posebno u planiranju Oluje. Nije slučajno da američki vojni stručnjaci govore hvalospjeve Oluji, kao što nije slučajno da me je predsjednik Tuđman postavio na mjesto načelnika obavještajne službe, premda za takvu funkciju nisam školovan. No, ti napadi bili su i očekivani. Jer kada netko krene razotkrivati njihove poteze i namjere, proglase ga teoretičarom urote. ‘Teoriju urote’ smislili su u mračnim jazbinama kojekakvih loža i orijenta. Urota postoji, no ‘ONI’ su sve koji razotkrivaju urote proglasili teoretičarima zavjere”, ističe Domazet, objašnjavajući da pod ‘NJIMA’ podrazumijeva osobe iz mračnih loža i orijenta.

”Požari su dio asimetričnog ratovanja protiv Hrvatske, a taj rat je objavljen na naslovnici tjednika Novosti riječima: ‘Lijepa naša lijepo gori’. Nisu oni mislili na događaje iz ’95. godine, odnosno, na požare nakon Oluje. Mislili su baš na ove buktinje, kojih ima toliko da ih nitko ne stigne ni izbrojati. Meni, pak, ne mogu oprostiti što sam pobjegao iz ratne škole u Beogradu KOS-ovcima ispred nosa i što sam sudjelovao u planiranju pobjedničkih vojnih operacija Hrvatske vojske”, dodaje Domazet.

Kaže potom da on, govoreći o asimetričnom ratu, ne govori o Srbima, već o povampirenim Jugoslavenima koji su na obljetnicu Oluje i na Veliku Gospu krenuli udarati na same temelje Hrvatske, odnosno na kršćanski i katolički identitet.

”Analizirajte malo. Prvo je gorio Split pa Šibenik, potom Tulove grede, mjesto poznato iz akcije Maslenica, a kada je Hrvatska obznanila da će nabaviti borbene zrakoplove, zapaljen je Zemunik pa je zračna luka jedva obranjena. Sve to se moglo predvidjeti. Da me aktualna vlast pitala, rekao bih im da će nakon objave vijesti da RH kupuje borbene zrakoplove – gorjeti Zemunik. No, nisu krivi ‘ONI’, već naša Vlada koja je totalno nesposobna! Imamo samo tri sposobna ministra. To su Krstičević, Tolušić i Medved, a sada njih trojicu najviše napadaju. Danas ne smiješ biti Hrvat, katolik i kršćanin. Odmah si izložen žestokim napadima”, podvlači Domazet.

Tumači potom da su i posljednji događaji u SAD-u na sličnom tragu. Misli pri tom na rušenje spomenika generalu Lee-u u američkom Charlottesvilleu, odnosno, na rušenje najvećih simbola američkog identiteta.

”Kada im nije uspjelo u Ukrajini, u Siriji pa na sjeveru Baltika, kada im nije uspjelo u Venezueli, kada im nije uspio državni udar u Turskoj, kada im nije uspjelo u Sjevernoj Koreji, jer je Kim Jong-un njihov igrač, onda su započeli s rušenjem u vlastitom dvorištu. Ku-Klux-Klan je njihov proizvod. Izvršitelji su u pravilu militantni liberali. Ista jednadžba sada se priprema prenijeti u Europu. Nemojmo se začuditi kada budu ponovno htjeli micati spomenik banu Josipu Jelačiću i druge nacionalne simbole diljem svih država Europe. Poljska i Hrvatska mogle bi biti prve zemlje u kojima će se izazivati sličan kaos kao sada u SAD-u. Prva će biti Kurikularna reforma. Zato je i dovedena Blaženka Divjak. To je nova svojevrsna ‘Oktobarska revolucija’. Kao i prije stotinu godina, želi se rušiti kršćanski identitet’, upozorava strateg i geopolitički analitičar Davor Domazet Lošo.

Na pitanje što bi hrvatske obavještajne službe trebale učiniti da se suprotstave asimetričnom ratu, odgovara da su hrvatske službe uništene 2000. godine.

”Ono što je ostalo su srpske i engleske službe. Mediji šire histeriju, a znamo čiji su mediji u Hrvatskoj. Njihovi. I izazivanje histerija dio je asimetričnog rata. Nikada, niti jednom riječju nisam u analizama spomenuo Srbe. Činjenica je da je čak 20.000 pravoslavaca od kojih su najveća većina Srbi u Hrvatskoj, bilo u Domovinskom ratu i branilo domovinu Hrvatsku. Govorim o Jugoslavenima, jer jugoslavenstvo je zločinačka ideologija prema svim narodima, uključujući i hrvatski i srpski narod. No posebno je usmjerena na Hrvate, jer se ta ideologija ne može pomiriti sa slobodnom i demokratskom Hrvatskom”, podvlači autor više knjiga iz područja geostrategije i geopolitike.

Primjećuje na kraju da danas postoje brojne sličnosti s predratnim vremenom u Hrvatskoj.

”Oni stvaraju histeriju po istom obrascu kao i kasnih osamdesetih. Opet govore da su Srbi ugroženi, a one koji razotkrivaju njihove namjera proglašavaju bolesnicima. Mene napadaju ‘vučji čopori’, kakve sam opisao u svojoj knjizi ‘Strategija vučjeg čopora”’, zaključuje Davor Domazet Lošo.

Nastavlja riječima da postoji rješenje za opisani asimetrični rat. To je, kaže, vraćanje kršćanskom, odnosno katoličkom i pravoslavnom identitetu. ”Krist je sama ljubav i zato se trebamo vratiti Kristu ili Hristu, odnosno vlastitom identitetu”, zaključuje admiral Davor Domazet Lošo u razgovoru za Dnevno.

D.K

The post ‘Nemojmo se začuditi kada budu opet htjeli MICATI SPOMENIK BANA JELAČIĆA s Trga!’ first appeared on Braniteljski portal.