Mi, logoraši, jako smo nakon srbijanske torture oštećenog zdravlja i poslije poginulih i ubijenih najviše smo stradali za vrijeme Hrvatske revolucije. Najviše problema imamo  s  karcinomima i kardiovaskularnim sistemom. Veliki  problem imaju naši logoraši koji nisu stigli biti branitelji jer su prije zarobljeni nego što se organiziralo njihovo mjesto za obranu. Oni ne mogu ostvariti  nikakva prava, poglavito po pitanju invalidnosti i to bi se trebalo ispraviti, jer su oni isto stradali u srpskim koncentracijskim logorima kao i svi ostali, ustvrdio je Danijel Rehak u intervjuu 24. svibnja 2020.

Kakva je po vama skrb za bivše logoraše, tim prije što je tih ljudi svakim danom sve manje?

–  To je regulirano Zakonom o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Problem su logoraši koji su civilne žrtve, jer kako sam vam prije rekao, pojedini civili  se nisu mogli organizirati u obrani, jer je agresor upao u njihova mjesta prije formiranja obrane i oni su civilne žrtve i na taj način nažalost  ne podliježu  ovom  Zakonu, ustvrdio je Danijel Rehak u intervjuu 24. svibnja 2020...koji je objavio Braniteljski portal.

Tko je dao najviše financijskih sredstava za ovaj objekt?

– Najviše je dao Grad Zagreb, oko tri milijuna kuna, dok je Fond za obnovu Grada Vukovara osigurao oko 150.000 i sredstva za izgradnju  parkinga. Na našu inicijativu izgrađena je i cesta do masovne grobnice na Ovčari.

– Je li vam poznato, koliko je najmlađi logoraš imao godina, a koliko najstariji?

–  Najmlađi  je imao 7. godina i bio je mjesec dana u logoru, a najstarije je imao više od 80.

– Što je s inicijativom da se i u Srbiji postavi neka spomen ploča u znak sjećanja na hrvatske žrtve- logoraše?

– Mislim da su to zablude, jer mi tamo ne možemo postavit ploče u logorima u kojima su bili zatočeni naši sugrađani sa većinskim srpskim življem u Republici Hrvatskoj.

– Kako to da u Vukovaru ima relativno mnogo Udruga proisteklih iz Domovinskog rata? Naime, prema nekim informacijama jedne  „vuku“ na jednu, a druge na drugu stranu…

– Tu je politika, kao i drugdje, odigrala nešto krivo i pojedinci su to pokušali zlorabiti…  Dio njih je u tome i uspio, tim više što su imali i podršku Grada. Moram naglasiti, da osnivanje udruga sa malim brojem članova je to omogućilo i proveli su neke stvari koje do tada nije bilo. Pola tih osnovanih novih vukovarskih udruga uopće ne djeluje, to je bila farsa zbog nekih osobnih interesa. Mi Hrvati smo iznimno čudni. Naime,  u većini od nas izgleda da čuči jal, zavist i zloba. Oni koji hoće i žele raditi na dobrobit svih, relativno su često sputavani od onih koji neprestano vuku kola nazad.

‘Svojedobno je osnovana i komisija koja se trebala baviti pitanjem ratne odštete za logoraše koju treba platiti Srbija, no sastala se samo jedanput. Ona nije ukinuta, ali ništa ne radi. Čudno je da institucije taj dio posla ne žele odraditi, kao da ih uopće ne interesira što je Srbija napravila na prostoru Republike Hrvatske i kolika je zla nanijela. Srbiji treba jasno dati do znanja što treba napraviti da bi zatvorila pojedina poglavlja u predpristupu EU’, zaključio je u tom intervjuu Danijel Rehak, kojega sad u Ministarstvu hrvatskih branitelja predlažu da održi nekakav govor za obljetnicu Oluje u Kninu, ove 2021 godine…

O srpskim koncentracijskim  logorima je dosad sve napisano i rečeno, ali se malo i ništa ne događa, pa bi bilo mnogo bolje da govor održi sam sudionik VRA OLUJA 95- a Rehak neka drži stručne govore na okruglim stolovima ili u školama u Vukovaru o stradanjima u srpskim koncentracijskim logorima. Rehak može zajednoi sa svim uvezanim Udrugama pisati knjige, , snimati filmove i na taj način pronositi istine o stradanjima u srpskim koncentracijskim logorima da bi se svijet, koji “pojma nema” upoznao nakon 30 godina što se sv3 događalo u Hrvatskoj kojoj je bio nametnut embargo na naoružanje za obranu od srpskog neprijatelja naoružanog do zubi.

Da se bolje razumijemo…

Nimalo ne umanjujući njegovu i žrtvu svih onih koji su bili zatočenici srpskih koncentracijskih logora i u njima žestoko nastradali, a mnogi se nisu ni vratili od teških batina, mučenja i ubijanja u tim strašnim srpskim logorima o kojima ni EU niti EK nažalost ništa ne govori, niti išta poduzimaju da se tim ljudima koji su prošli strahote logore srpskih agresorskih štetočina i koljača, napokon dade nekakva zadovoljština kakvu Hrvatska daje, zamislite samo, agresorskoj srpskoj vojsci i njihovim istomišljenicima. Toga nije i neće biti nigdje i nikada na svijetu da država koja je napadnuta “časti” svoje agresore, a da ta ista agresorska Srbija ni jedne jedine lipe nije isplatila za sav užas koji je nanijela svojom brutalnom agresijom ni jednom Hrvatu ni Hrvatici, a ne daj Bože Republici Hrvatskoj koju je skoro porušila do temelja. O samim ciframa ratne štete koju je srpska agresija nanijela Hrvatskoj nije više ni potrebno pisati , jer su naši političari kao i vanjska politika infatilni u odnosu na drugu stranu koja radi 24 sata u podrivanju i današnje ratom izvojevane RH. Sramotno da sramotnije ne može biti. To bi trebala biti zadća za života, onih koji su prošli stravične torture a neke od njih jako dobro poznaje i pisac ovih redaka i želi im svu sreću u životu, kakav je takav je te da nastoje sve napisati i to prevesti na nekoliko jezika da svijet vidi i zna što su sve prošli i još uvijek traže kakvu takvu zadovoljštinu. Nadam se da će neki za života tu zadovoljštinu i ostvariti, to im od sveg srca želim i molim se za to.

Za Dam pobjede u Kninu ove godine trebaju biti govori pobjedničke hrvatske vojske koji su jasni i glasni!! To nikako ne smije biti komemorativni skup već isključivo Dan-D – Dan Hrvatske pobjede nad srpskim agresorom, što treba jasno govoriti!

Oluja je osloboditeljska VRA hrvatskih snaga kojom je do đona od cipela potučen srpski neprijatelj i agresor i bilo bi prirodno i posve normalno da za taj veliki Dan hrvatske pobjede, nezavisnosti i Dan hrvatskih branitelja , govor održi netko od zapovjednika ili sudionika same VRA Oluja 95 te  da isti govori o hrvatskoj pobjedi nad srpskim agresorom , jer se i Dan hrvatske proslave zove-Dan pobjede…

Tu nam ne trebaju zagrobni govori već isključivo pobjednički koji jasno navode tko je bio agresor a tko napadnuta žrtva te kako se nenaoružan hrvatski narod odupro i na kraju u VRA OLUJA 95 pregazio višestruko nadmoćnog srpskog agresorskog neprijatelja, da ne bude neke zabune…I stjerao ga u srpski pašaluk odakle je i došao, rušiti, paliti, ubijati, silovati strijeljati, likvidirati -nevini hrvatski narod, djecu i civile.

Naime, ne može se u Hrvatskoj na velikim i najvećim pobjedničkim i osloboditeljskim VRA hrvatskih snaga pričati samo o stradanjima hrvatskih branitelja već isključivo o nadljudskoj hrabrosti pobjedničke hrvatske vojske koja je nadajmo se postala i ostala čvrstim temeljem nove i još uvijek mlade Hrvatske države. Ne to ne može biti netko tko će pričati napisane mu govore, već netko tko je prošao pobjednički put Oluje sve do vrha kninske tvrđave tog pobjedničkog 5 kolovoza 1995 godine sa koje je skinuta paravojna srpska zastava a stavljena legalna Hrvatska zastava današnje HRVATSKE DRŽAVE!

Uostalom, ogroman je broj Srba, muslimana, i ostalih predstavnika nacionalnih manjina i stranih dragovoljaca koji su branili Hrvatsku i bili sudionicima VRA Oluja 95. Zašto iz tih redova naših branitelja ne bi bio netko tko će održati nenapisan i nenaučen napamet nekakav politički pamflet, već svojim riječima upoznati svekoliku hrvatsku javnost, kakva je to veličanstvena pobjeda nad agresorskom srpskom vojskom i jugo-fašističkom JNAbila. Nad onim zlotvorima koji su pod crvenom zvijezdom petokrakom na čelu i sa komunističkom zastavom žarili i palili sve što je hrvatski disalo u strašnoj agresiji na Hrvatsku, a na kraju su od strane hrvatskih snaga potučeni vojnički čisto i stjerani u svoj komunistički srpski pašaluk odakle su i došli u Hrvatsku ubijati.

Podsjetimo;

Nedavno je uz ogromno negodovanje uz koje su padale i najteže riječi “veleizdaja” u saboru izglasan Zakon o civilnim žrtvama obrambenog Domovinskog rata kojim će biti obuhvaćeni čak i neki srpski civili koji su stradali na okupiranim hrvatskim teritorijima od strane agresorske Srbije na Hrvatsku sa ciljem oduzimanja hrvatskog teritorija i stvaranja tzv velike Srbije ili paradržave u Hrvatskoj tzv SAO krajine. Isti su time narušili Ustav RH koji im je jamčio sva prava nacionalnih manjima, ali su mnogi od njih ipak boravili u “svojoj” SAO Krajini za vrijeme srpske okupacije i na tom su terenu zadobili ozljede te će isti , po svemu sudeći steći pravo kao civilne žrtve obrambenog Domovinskog rata, što će u svjetskoj povijesti i povijesti ratovanja biti zabilježeno kao najbizarniji odnos jedne , ratom oslobođene i dobivene  samostalne, nezavisne, demokratske i europske države prema onima koji Hrvatsku samostalnu državu nisu priznavali tada devedesetih kao što je ne priznaju ni danas.

Rađene su mnoge ankete i to dugi niz godina sa pravoslavcima koji su tada, devedesetih živjeli u paradržavi SAO Krajini za vrijeme okupacije i borili se za nju, ali i oni koji nisu imali oružje, osim onih koji su se borili na strani Hrvatske kao svoje, države, da oni prvi ni dan danas ne priznaju Hrvatsku kao svoju Domovinu . Ne ne priznaju je! Čast iznimkama i onim pravoslavcima koji su se borili za svoju Hrvatsku.

Uostalom , o tom je najbolje javno zborio i sam saborski zastupnik notorni, Milorad Pupovac za srpsku tv, kad je javno rekao da je Srbija matična država svih Srba koji žive u Hrvatskoj te da je Beograd njihov glavni grad. Naravno, nitko ot tzv velikih braniteljskih udruga niti iz vladajuće garniture tada mu to “nije smio” spočitati , jer sve se zna.VIDEO I TEKST-OVDJE

M.M. Viribus unitis /Braniteljski portal