DOPRINOS HRVATA KIJEVA I KNINA U OBRANI HRVATSKE – “NEUTEMELJENI NAPADI NA MARINKA ČAVKU”… 

Svečano podizanje hrvatskog stijega na kninskoj tvrđavi.Marinko Čavka u krugu

Poradi revizionizma i iskrivljavanja istine o obrambenom Domovinskom ratu, o samoorganiziranju hrvatskih domoljuba koji su prvi stali u obranu Hrvatske, u ovom slučaju Kijeva i Knina, objavljujemo autentičnu istinu za koju postoje i službeni dokumenti kojima se sve napisano može potkrijepiti.

Svjedoci smo da se ovih dana pred samu obljetnicu Kninske bojne neki se ljudi služe neistinitim tvrdnjama koje ne mogu ničim potkrijepiti služeći se samo tiskovinama i portalima koji im rado ustupaju dovoljno prostora kada je iskrivljavanje istine o Domovinskom ratu u hrvatskoj u pitanju.Ovaj put sve je usmjereno prema jednom od organizatora i u samim početcima organizirane obrane Kijeva i šire, od srbočetničkog agresora, Marinka Čavke.

Marinko Čavka

Naime, ovi sada koji su, kako kaže Čavka, sad se sjetili sebi prikupljati lovorike o svemu trebali razmišljati mnogo prije,onda kad je trebalo, još davne 1990 godine kada ih nisam vidio kao čelni čovjek kriznog štaba za obranu Kijeva. Možda ih smeta to što su mene odabrali za ovogodišnje svečano podizanje hrvatskog stijega na kninskoj tvrđavi za Oluju ili ih možda smeta to što sam izabran za predsjednika koordinacije hrvatskih branitelja Knina. Istina je samo jedan kaže Čavka, nikako ne mogu biti dvije. To neka bude njima na dušu a što se mene tiče ljudi sve znaju i sve je potkrijepljeno dokumentacijom pa neka se malo informiraju.

Marinko Čavka je bio na čelu Kriznog štaba za selo Kijevo (na slici iz tog vremena)

Marinko Čavka je bio na čelu Kriznog štaba za selo Kijevo do dolaska i uspostave Policijske stanice (postaje) u Kijevu.

Nadalje pročitajte kronologiju događanja i doprinosa Marinka Čavke i još nekolicine hrvatskih branitelja i domoljuba.

Marinko Čavka sa suborcima
Marinko Čavka sa suborcima

-Odmah nakon preuzimanja vlasti demokratskog izabranog vrhovništva počelo se s aktivnostima na ustrojavanju postrojbi hrvatskog redarstva kao jedinog mogućeg načina organiziranja u tadašnjem društveno političkom ustroju zemlje. Marinko Čavka, Zvonko Radić i Mate Maloča organizirali odlazak na zdravstvene preglede za policiju, u Zagreb. Po nalogu zamjenika Ministra u RSSUP Perice Jurića i u suradnji s gosp. Ivicom Livajom iz Splita, 56 ljudi s područja bivše općine Knin ostaju u Zagrebu.

  1. 08. 1990. godine u 14,32 h  postavljene su prve barikade između Kijeva i Polače nešto poslije postavljene su barikade i na Civljanima. Odmah po postavljanju barikada u Kijevu je osnovan krizni stožer. U stožeru su bili Marinko Čavka, Mate Maloča i Josip Jurić Orlić. Za predsjednika kriznog štaba imenovan je Marinko Čavka nakon konzultacija s zamjenikom ministra R. SUP-a Pericom Jurićem. Odmah smo organizirali prikupljanje i evidentiranje oružja po Kijevu. Tada smo prikupili 17 lovačkih pušaka dok istaknutiji komunisti su odbili dati pištolje. U selu Kijevu nalazilo se i oko 500  kg privrednog eksploziva koji se upotrebljavao za potrebe izgradnje vodovoda. Obavili smo Kontakte s JNA koja se nalazila tobože na vojnoj vježbi, a ročnom vojskom su zapovijedali rezervni oficiri. Nakon razgovora s dežurstvom R. SUP-a iz pošte Kijevo i povratka MUP-ovog helikoptera u Kijevo je došao oko 20 sati navečer zapovjednik milicije iz Sinja Ivica Romac s još četvoricom policajaca u landroverima i pancir košuljama. Dolaskom policije iz Sinja uklonjena je barikada na Civljanima. Iste večeri u Kijevo dolazi i grupa ljudi iz Sinja na čelu s g. Lukom Majićem. Barikade se nisu ponovo stavljale do 02. 09 1990. godine. Barikade su uklonjene u cijelom području zbog održavanja referenduma o proglašenju SAO Krajine koji je održan 19. 08. 1990. godine.
  2. 08. 1990. godine predsjednik kriznog stožera sastaje se u Splitu s g. Goranom Pavlovom predsjednikom Izvršnog vijeća Skupštine općine Split na temu mogućnosti naoružavanja hrvatskog življa u Kijevu, na sastanku je bio Josip Zoričić koji je za Kijevo poklonio jednu pušku stare kraljevine jugoslavije koja je imala skraćenu cijev, gospodin Goran Pavlov uputio nas je na Branimira Petričevića sekretara SNO Sinj za oružje.
  3. 08. 1990. skupa s Branimirom Petričevićem (sekretar SNO Sinj), Nevenom Bazinom (rukovateljem MTSr u SNO Sinj) i Antom Gverićem zastupnikom u Saboru RH,  u Kijevo dobivamo četiri lovačka karabina, četiri pištolja i 1300 komada streljiva.
  4. 08.1990. iz Šibenika  u Kijevo dobivamo dvije automatske puške, dva sanduka streljiva, dva sanduka tromblona i jedan sanduk ručnih bomba, iste količine oružja i streljiva dostavljene su u Potkonje i Vrpolje, u suradnji s g. Nikoli Vukošić načelniku PU Šibenik, fra Mladenom Kovačevićem gvardijanom samostana u Kninu, g Antunom Požarom iz Potkonja i g Veliborom Maričićem iz Potkonja.
  5. 08. 1990. godine u Vrlici je održan sastanak s g. Jerkom Vukasom predsjednikom SO Sinj, sekretarom za narodnu obranu Općine Sinj te svih MZ na području Vrlike. Iz Kijeva prisustvovao Marinko Čavka. Nakon sastanka u užem društvu dogovoren je dolazak u Kijevo zamjenika ministra RSUP Perice Jurića i njegovog posjeta Kijevu i Vrlici. Sastanak na kojem su dogovorene daljnje aktivnosti oko priprema za obranu okruga Kijevo dogodio se 29. 09. 1990. godine. Sa Pericom Jurićem u pratnji su bili general Tomislav Biondić i rukovatelj MTSr Ante Perić iz SNO Split. Na sastanku smo upoznati s aktivnostima koje provodi MUP i RSO na čelu s generalom Martinom Špegeljom te da su osobe zadužene za provođenje priprema obrane Dalmacije Mladen Bujas i Ivo Jelić, te da se poveže s Hrvatima u Kninu.

Za potrebe radio povezivanja Kijeva s policijskom postajom Vrlika  28. 08.1990. dobili smo radio stranicu RIZ 800 koja je radila u sustavu veze MOSOR upoznat Branimir Petričević sekretar za NO Općine Sinj i Neven Bazina rukovatelj MTSr iz SNO Općine Sinj.

  1. 09. 1990. godine dobili smo u Kijevo 20 pušaka M-98 i 9 malokalibarskih pušaka o čemu su sudjelovali rukovatelj MTSr Ante Perić, Mladen Bujas sekretar Sekretarijata za NO Split i Branimir Petričević. Vozač Stipe Tomičić, Ante Perić, Mladen Borić i Marinko Čavka puške su prebacili u Kijevo.
  2. 09. 1990. godine održan sastanak u Kninu na kojem je dogovorena suradnja Kijeva- Potkonja-Vrpolja i Knina po pitanju naoružavanja i izvješćivanja državnih institucija o aktivnostima koje „martićeva milicija i Armija“ provode na terenu. Tog dana JNA je podigla čujnost Radio Knina na područje čitave Dalmacije. Taj radio bio je svojevrstan informator i medij preko kojega su uzbunjivani Srbi u selima oko Knina.
  3. 09. 1990. godine specijalci iz prvog redarstvenika izveli akciju u Petrinji. Odmah su podignute barikade. Perica Jurić na odboru HDZ-a u Drnišu (nekoliko dana prije), spomenuo mogućnost uporabe oklopnog vlaka za smirivanje i uspostavu reda u Kninu.

Po upadu specijalaca u Petrinju prvi put prekinuta i željeznička pruga Zagreb – Split, a istog dana proglašena SAO Krajina. 30. 09., nije dozvoljen dolazak iz Vrlike u Kijevo iz diska mlađim osobama. U Kninu počelo miniranje hrvatskih radnji, kioska kod samostana SV. Ante, kiosk Vjesnika, poslovni prostor Borovo, urarska radnja.

U akciji koju je organizirao Ivo Jelić i Mladen Bujas 5. 10. 1990. godine, u svezi oduzimanja oružja i streljiva Odjelu za međuopćinske poslove obrane u Splitu. Iz Kijeva sudjeluju Marinko Čavka, Mate Maloča i Božo Teskera Antin. Akciju je vodio Ante Perić. Za par dana Ante Perić sa Marinkom Čavkom i Stipom Tomičićem dovozi u Kijevo 10 automatskih pušaka i deset sanduka streljiva. O cijelom događaju je pisao list Narodna Armija. Preko saborskog odbora za unutarnju sigurnost u suradnji s Ivanom Bobetkom i Đurom Pericom odobreno je 50 automatskih pušaka (mađarskih kalašnjikova). Puške je isporučio  pomoćnik ministra MUP-a Željko Tomljenović,  preko Policijske uprave Šibenik.

  1. 11. 1990. godine u Vrpolje 30 automatskih pušaka isporuka organizirana preko župnika u Drnišu fra Ante Čavke, Marinka Čavke i još nekoliko ljudi iz Potkonja i Knina u prvom redu, Hrvoja Požara.
  2. 11. 1990. godine, Marinko Čavka,  Ante Perić SNO  Split,  Ivica Romac PS Sinj, pok. Milan Kuzmanić i Ivan Gašpar PU Split, uz znanje  Mladena Bujasa u Kijevo dopremljeno 150 automatskih pušaka mađarski kalašnjikov, oko 100 sanduka streljiva, 8 sanduka tromblona i 4 sanduka ručnih bomba. Iz Kijeva distribuiramo 50 automatskih pušaka s pripadajućim streljivom na adrese Hrvata u Kninu, a ostatak se raspoređuje u Kijevo, Uništa i Totiće, dok određenu količinu tromblona kao i radio stanicu dopremamo u Potkonje i time se osigurava povezivanje s Kijevom i policijskom postajom Drniš, te osim toga stanovitu količinu tromblona dopremamo u Vrpolje u sva mjesta raspoređujemo i dio pušaka M-98 iz prethodne dopreme iz Splita.

Iz Splita 17. 12. 1990. godine dopremamo u Kijevo 2 snajperske puške SSG 69 da bi jednu odmah odnijeli u Potkonje upoznati Mladen Bujas i Ivo Jelić.

U proteklom razdoblju organizirani i realizirani za sve zainteresirane Hrvate u općini Knin u PU Šibenik nabavne dozvole za lovačke puške, karabine i pištolje, tako da je kupljeno više od 200 komada naoružanja.. Tijekom siječnja 1991. godine napravljeno je  raspoređivanje vojnih obveznika s područja bivše općine Knin u pričuvni sastav policije o čemu su upoznati zapovjednik PS Šibenik Nikola Vukošić i Zdravko Stančić sekretar Sekretarijata za narodnu obranu općine Šibenik. Svima je promijenjen ratni raspored u PU Šibenik i dostavljene iskaznice pričuvnog sastava policije radi legalizacije automatskog oružja.

U Kijevo su dopremljena 12. 01. 1991. godine dva puškomitraljeza marke Bren kao i dva sanduka streljiva iz Šibenika. Odlukom Predsjedništva Jugoslavije od 10. 01. 1991. trebalo se razoružati sve osobe koje ne smiju posjedovati oružje.

Srbi 16. 01. 1991. počeli vraćati oružje. Ivica Romac traži da se sve oružje vrati u Vrliku. Nakon konzultacija s Pericom Jurićem i Nikolom Vukošićem za noć su svi ljudi u Kijevu i Kninu dobili iskaznice pričuvnog sastava MUP RH. Posao su odradili Marinko Čavka, Stjepan Elkaz, Ivan Bajan Stipin, fra Mladen Kovačević, Anton Požar, Velibor Maričić, Hrvoje Požar, Damir Šimić i Boško Kaliger. Goran Pavlov u ime IV SO Split donio je odluku, „da svi kijevljani koji rade na području općine Split mogu se javiti u Kijevo, a poduzeća u kojima rade će im uredno isplaćivati njihove plaće kao da rade.

  1. 02. 1991. godine dopremamo u Kijevo ručnu radio stanicu Motorola MX3000 i time se Kijevo uvezuje u sustav veze MOSOR. Uspostavljena radio veza iz Kijeva prema centrima za obavješćivanje i uzbunjivanje u Sinju, Splitu i međuopćinskim centrom u Splitu. Radio stanicu su iz Vrlike u Kijevo preko Kozjaka donijeli g. Marinko Čavka i Stipe Gojević, a bila je smještena u kućama Marinka Čavke, Ante Bajana i Zvonka Radića ili na položaju kod Crkve. Kodni naziv Kijeva je bio LUKA, a centra MIŠO.  U ožujku iz Vrlike u Kijevo dopremamo veću količinu opreme i to torbe bolničara, torbe doktora, megafone, busole, dvoglede, zaštitne maske, radio stanice, induktorske telefone, durbin za osmatračnicu, rezervoare za vodu i sl. opremu. Dotadašnja radio veza prepuštena je policajcima iz Vrlike koji se nisu preko barikada mogli probijati prema PP Kijevu. Oni su koristili kodni naziv BARICA. Stanicom je uglavnom upravljao Zvonko Radić koji je preko Ante Tojičića razmjenjivao šifre za razgovor s Enverom Čerkićem zap. PP Vrlika.
  2. 03. 1991. napravljena je akcija PLITVICE u kojoj je poginuo Josip Jović. Iz milicije Krajine zarobljeni Baša i Tintor. U tijeku akcije je ponovo blokirano Kijevo. U Kijevu se zatekao veći broj ljudi iz inozemstva, Splita, Zagreba i ostalih gradova. Na Uskrsnim blagdanima u Kninu održani prosvjedi pred milicijom i komandom JNA u Kninu, na kojem se tražilo naoružavanje Srpskog naroda u Krajini i protjerivanje Hrvata.
  3. 04. 1991. godine na povratku s posla u Šibeniku na Civljanima uhićena dvojica hrvatskih policajaca Mićo Jurić Arambašić i Stanko Jurić Grgić i u Bosanskom Grahovu  2 specijalca iz ATJ Lučko rodom iz Vrlike. Svi odvedeni u Knin. Iste noći u Kijevu uhićena trojica pripadnika rezervnog sastava milicije Krajine radi razmjene. Kijevo se našlo u totalnoj blokadi i na granici incidenta. Civljane i Cetina kao i Polača s druge strane pod oružjem pojačani milicijom iz Knina dolaze na puškomet. U mirenje situacije umiješala se JNA, a iz Zagreba dolazi Jerko Vukas kao pom. min. MUP RH. Pregovore su s Hrvatske strane vodili Jerko Vukas, Ante Bajan i Josip Jurić Orlić, gdje je dogovorena razmjena u Civljanima. Nakon dolaska u Civljane priključio im se Ivica Romac, a do razmjene nije došlo. Armija je dovezla Josipa Jurća Orlića u Kijevo, a Jerku Vukasa i Ivicu Romca je odvela u Vrliku. Ante Bajan u Kijevo se vratio pješke. Cijela situacija odvijala se dva dana i dvije noći. Nakon toga, 03. 04. 1991. godine ponovo je uklonjena barikada u Civljanima.

U travnju 1991. godine Marinko Čavka, Ante Bajan predsjednik MZ Kijevo i Ivica Romac zapovjednik PS Sinj, rade na ustrojavanju policijske postaje Kijevo. Za vrijeme sastanka u Zagrebu kod Josipa Manolića, Martina Špegelja i Josipa Boljkovca 25. 04. 1991. pom. min. MUP RH Slavko Degoricija u Splitu objavljuje da su u Kijevu i Kruševu uspostavljene policijske postaje hrvatskog redarstva, a da se očekuje uspostava u Potkonju, Vrpolju i Lišanima. Dogovoreno je da se policijska postaja uspostavi u što kraćem roku čim to dozvole okolnosti.. Nakon povratka u Kijevo pripremamo se za uspostavu PP Kijevo. U međuvremenu su odrađeni liječnički pregledi ljudi iz Kijeva za prijem u MUP.

28.04. 1991. godine u Vrliku odlaze preko Kozjaka Marinko Čavka i Ivan Vujić Mijin, da u Kijevo dovedu specijalce iz Splita. Na sastanku 28. 04. 1991., u nazočnosti spomenute dvojice sastanku su prisustvovali Joško Morić pom. min MUP RH, Nikola Vukušić, Ratomir Vranješ Ivo Stipišić ispred PU Šibenik i Split, Ivica Romac i budući zap. PP Kijevo Josip Bučić i dozapovjednik Milan Škugor. Na sastanku je dogovoreno da se prema Kijevu krene istu noć.. Nakon sastanka otišlo se u Vilu Dalmacija gdje je čekalo spremno 120 specijalaca, kao budući sastav PP Kijevo. Svi sudionici su autobusima dovedeni do s. Maovice odakle se prebacilo u Kijevo kroz vrleti Kozjaka i u nemogućim uvjetima jer je na terenu bila kiša i magla.  28. na 29. 04. 1991. godine  preko brda Kozjak specijalci dolaze u Kijevo. Kojima se odmah priključuju i pripadnici PP Vrlika i PU Šibenik koji su ostali u Kijevu, jer preko barikada nisu mogli do svojih postrojbi. Uspostavljena je policijska postaja Kijevo u kući Miće Jurića Ćivre.

Odmah po dolasku PP Kijevo blokira JNA s dva oklopna transportera, dva tenka i kampanjola. Specijalci su se rasporedili oko policijske postaje dok su ostale položaje držali naoružani ljudi iz Kijeva. Čitavo vrijeme između policijske postaje i JNA smjestile su se žene i djeca kao i starci. Ovakva pat pozicija u kojoj je udaljenost između pripadnika vojske i policije iznosila manje od 1 metra potrajala je punih 48 sati, kada se JNA prema rubu sela u pravcu Knina polako počela povlačiti. Kijevo se našlo u totalnoj blokadi bez struje, vode, telefona. Sve komunikacije su blokirane. Jedina veza ostat će planinska staza preko Kozjaka kojom je Marinko Čavka skoro svaki dan odlazio u Vrliku donoseći preporuke i upute oko rada policijske postaje, kao i opremu za potrebe rada iste.

U vrijeme izolacije u Kijevu je organizirana i prva diverzantsko – oružana akcija vjerojatno u Hrvatskoj. 02. 05 1991. godine, kojom je zapovijedao Marinko Čavka uz sudjelovanje specijalne postrojbe PU Šibenik: Ivan Vujić Mijin, Marinko Kardum i Miroslav Celić kako bi se spriječila zasjeda helikopteru hrvatskog vrhovništva u Kijevu u kojem su se nalazili Vladimir Šeks, Jerko Vukas i Luka Bebić te im je omogućen izlazak iz Kijeva, kojom je prilikom likvidiran veći broj „martićeve milicije“. Kijevo je bilo izolirano mjesec dana. Tijekom izolacije u Hrvatskoj i svijetu u svakom većem mjestu organizirani su skupovi potpore Kijevu. Cijeli svijet čuo je za Kijevo i namjere Velikosrpske agresije kada u Kijevo nisu mogli stizati lijekovi, hrana, voda, liječnik.

Nakon prestanka blokade Kijeva, na Civljanima „martićevu miliciju“ je zamijenila Armija te je uspostavljena tzv. „tampon zona“. Uvidjelo se ratom u Sloveniji i početcima rata u istočnoj Hrvatskoj da je vojska na strani Srba. Krenulo se u otvorene obrambene pripreme zemlje te je ZNG i policija preuzela kompletne pripreme obrane. Umjesto da se nastavi s još žešćim pripremama za obranu, nastavi s naoružavanjem teškim oružjem i Kijevo se učvrsti kao prva crta obrane Dalmacije i Hrvatske. U Kijevu, ljude koji su gotovo deset mjeseci pripremali obranu marginalizira i udaljava ih se iz Kijeva nakon upozorenja da obrana Kijeva ide u krivom smjeru. Kijevo je u nadolazećem ratu bila najlakše branjena točka koju je po svojoj konfiguraciji i širini fronte  najlakše braniti (širina fronta oko 3 km s prirodnim brežuljcima s kojih se teren lako kontrolira). U Kijevu su ostavljeni samo policajci rodom iz Kijeva dok su svi naoružani ljudi prevedeni u aktivni i rezervni sastav policije.

Umjesto ukopavanju i organizaciji obrane posvetilo se uređenju policijske postaje. U mjesnom domu policija se počela baviti podjelom humanitarne pomoći. Zapovjednik policijske postaje se mijenjao svaki mjesec dana koje bi proveo na mjestu zapovjednika, njega bi mijenjao njegov zamjenik, a dolazio bi novi zamjenik iz Šibenika. Kako drugačije objasniti činjenicu, da su pripadnici ZNG-a u Kijevo dovedeni noć prije napada na Kijevo, bez pripreme i plana, teškog naoružanja, sredstava veze. Kako se dogodilo da veza bude prekinuta u  trenutku opaljenja prvog topničkog projektila s neprijateljske strane iako je gardom zapovijedao bivši major veze JNA. Kako se u trenutku akcije „Rašeljka“ dogodio potpuni kaos u sustavu zapovijedanja ako su postrojbe ZNG-a i MUP-a vodili ljudi s završenim vojnim akademijama JNA. Kako se moglo dozvoliti da Vrlika padne prije Kijeva, ako su između Kijeva i Vrlike bile samo tri tenkovske posade pripadnika JNA i ako se zna da su pripadnici ZNG-a došli do doma na Civljanima i nije bilo nikakve zapreke za spajanje s snagama u Kijevu. Stari plan evakuacije civila uz jedan dio vojnika (s južne strane ceste prema Maovicama, vojnici ispod ceste preko Dinare prema Sinju) koji je dogovoren prije dolaska policije u Kijevo uspio je, jer za njega nisu znali ni tadašnji zapovjednici MUP-a i ZNG-a.  To je kraj onih priprema koji su obiljeližili osnivači HDZ-a, početak je to rata iz kojega i danas hrvatska trpi posljedice. Zapovjedništva nad dragovoljcima i prvim redarstvenicima preuzimaju prebjezi iz JNA i bivši milicajci, koji su uglavnom suradnici bivših OB službi KOG-a, KOS-a i SDB-a.

SAMO PO SEBI NAMEĆE SE VRLO VAŽNO PITANJE…

-Razmišljam jeli ovo slučajno da bivši milicajci izmišljaju okreću povijest događanja 1990.-tih. Dodirna točka aktera Šibenik-Drniš-Sinj je slična samo u različitim tiskovinama. Tako Ivica Romac (krajem 1989. dolazi za zapovjednika 10. Policijske postaje u Sinju) u Večernjem listu 27. rujna 2015. iznosi razne neistine. Između ostalog navodi da je1990. na kape svojih policajaca prvi stavio hrvatske grbove a sakrio je podatak da je odmah po odlasku Tuđmana iz Sinja zapovijedio da se skinu hrvatski grbovi. Također, navodi da je mogao krajem kolovoza razvaliti četnike sve do Knina ali Drnišani nisu odradili zadaću. Činjenica, JA je znala za sve namjere Policijskih postaja Drniš-Sinj. Nije slučajno a to se vidi iz dokumenata 9. korpusa u kojima stoji slijedeće: (“- oko 15.00 časova od centra OiO Knin dobili smo brzojav (teleks) o događajima koji su se odigrali u SJS Drniš 20./21. 08. 1990.godine (tekst u prilogu), isti brzojav je u celosti saopšten novinarima na održanoj konferenciji za iste u 15,40 časova 22. 08. 1990. godine. (dež. operativac potpukovnik Omrćen Šimun)”. Opis događanja koji se nalazi u dokumentima 9. korpusa: Dana 20/21. 08. 1990. godine u 21, 00 sati u Stanici milicije u Drnišu bilo je okupljeno oko 70 ljudi u uniformama (rezervnog i aktivnog sastava). Oformljen je Štab na čelu sa Antom Bujasom sekretarom SUP-a Šibenik, Nikolom Vukušićem komandirom SUP-a Šibenik, Perica Zoranom načelnikom Stanice javne sigurnosti Drniša, Grubac Mišom i Lukavac Milanom, te komandirima odelenja Stojaković Gojkom, Rajić Dragom i Pletković M. U svakom odelenju bilo je po 6 Drnišana i 4 Šibenčana. Na sastanku Štaba Bujas govori: “drugovi objavljeno je i to je bilo na trećem dnevniku da je uhapšen Jovan Rašković te da je do sada najvjerojatnije uhapšen i Milan Babić. Predsedništvo Jugoslavije je donijelo odluku da se ova aktivnost u Kninu stavlja van zakona te da je naloženo snagama JNA i policije da te grupe razoruža i uništi jer vam ne treba govoriti šta to znači kad je nešto ili neko van zakona, jer vam je poznato da se te grupe sada smatraju bandom. Drugovi iz Knina iz naših redova koji su se odmetnuli bit će suđeni na veleizdaju”. Nakon ovog dat je nalog da se pristupi planu rada i da je pokret iz Drniša u 22 sata. Jedan od naših, ne znam koji je bio iz štaba, zamolio je Bujasa da odustane od akcije jer da ima i drugih načina da se izvrši zadatak jer da će biti opšti masakr i da se niko živ neće vratiti. Bujas je na to rekao: “to je komanda ministra Boljkovca, te da se zadatak izvršiti mora jer pored nas postoje druge jedinice koje trebaju izvršiti istovremeni napad te da su sa njima izgubili i svaku vezu oni trebaju krenuti iz pravca Sinja i da više ne možemo odustati od zadatka”. Za ovo vrijeme Perica Zoran, načelnik u Drnišu i Vukušić Nikola inzistiraju da se ići mora i da odustajanja nema. Plan napada na Klanac je bio sledeći: Komandir jednog odelenja, takozvano lijevo krilo, dobio je zadatak da preko Orašnice i Bora na Jelića Ogradu dođe na što bliže odstojanje od grupe na straži i da blokira taj dio da iz Klanca ne može niko izaći. Drugo odelenje, takozvano desno krilo, je dobilo zadatak da preko Draga i Ožegovića dođe sa desne strane barikade sa istim zadatkom. Centar odnosno treće odelenje ima zadatak da udari prugom sa robelom i oklopnim vozilom na barikadu, da bace suzavac i nastoje zarobiti par ljudi sa barikade i ponovljeno, na kraju, da se sva sredstva mogu upotrebiti, jer se radi o bandi. Nakon dogovora u štabu silazimo u salu gdje Bujas saopštava sedamdesetorici ljudi ponavljajući dio razgovora koji je rekao u štabu i rekavši im za Raškovića i Babića. Na to je dobar dio ljudi reagovao da to nije istina, nakon čega dolazi do meteža milicije i rezervnog sastava medju kojima su i Srbi i Hrvati i uglavnom su svi protestovali. Na to je Vukušić Nikola saopštio da se tko se ne osjeća sposobnim za izvršenje zadatka da baci oružje. Istovremeno nakon ovoga svi Srbi i Hrvati su bacili dugo i kratko oružje. U tom momentu u salu ulazi i staje na ulazu načelnik Perica Zoran s automatskom puškom zauzevši stav za pucanje i počeo galamiti. U istom momentu je dobar dio ljudi krenuo na njega, među kojima je bilo i Hrvata. Najbliži njemu mislim da je bio Lukavac, te mu sklonio cijev da nije okrenuta u ljude i promjenuo stražu koja je osiguravala zgradu, a Perica je s oružjem pobjegao. U tom momentu na vrata je uletio milicioner, ne znam mu ime, i rekao “ljudi eno Matesija na vratima s puškomitraljezom, pobit će nas”. Ne znam tačno u onom metežu, ali mislim da je Lukavac sa stražom istog onemogućio, nakon čega su se ljudi počeli umirivati, dok je rezervni sastav već bacio oružje i otišao kući. Aktivni dio milicionera uzeo je oružje i ostao radi odbrane. Nakon svega ovoga u salu se vratio Bujas i saopštio nam: “ko želi može ostati u službi” i nakon jednog sata, tačnije noću oko 02 sata, otišao za Šibenik. Matesi je sutradan priznao nekim ljudima da je njemu i još nekima dao zadatak Perica Zoran, načelnik Stanice u Drnišu, da od noćas ubiju neke ljude. Napomena: Bujas Ante, sekretar SUP-a Šibenik te Stanica milicije Drniš i Knin Vukušić Nikola, komandir SUP-a Šibenik...)

Kratki zaključak događanja koja su se odvijala na teritoriju bivše općine Knin:

  1. Pod oružjem se na tom prostoru nalazilo oko 500 ljudi koji su imali sustav zapovijedanja i koji su zapovjedi dobivali od hrvatskog vrhovništva i legalnih organa obrane,
  2. Sve povjerene zadaće obavili su časno i pošteno štiteći dignitet države Hrvatske i demokratski izabrane vlasti i Vrhovništva Hrvatske u svakom trenutku,
  3. Za poslove obrane od države su uredno dobili naoružanje, streljivo, sredstva veze i ostalu opremu, 
  4. Za vrijeme do preuzimanja zapovijedanja MUP-a u tom prostoru se nije dogodio niti jedan incident s oružjem niti njegovom zloupotrebom u bilo kojem obliku,
  5. Ovi ustrojeni odredi i naoružanje koje je ovdje pobrojano uz lako pješadijsko naoružanje bili su ono čime se branio prostor Kijeva, nakon otvaranja akcije „Rašeljka“,
  6. Gotovo svi pripadnici ovog odreda nastavili su obranu Kijeva pod zapovijedanjem MUP-a do pada Kijeva i Vrlike. U kasnijem periodu nastavili su ratni put u postrojbama HV ili MUP-a, u nemogućim klimatskim uvjetima Vrdova, Maglaja odakle je krenula i akcija Zima 94.
  7. Hrvatska država nikad nije priznala status organizirane postrojbe ovim istinskim herojima Domovinskog rata, od kojih 50% danas za ovaj period nema rješen status hrvatskog branitelja dragovoljca domovinskog rata u ovom periodu
  8. Posljednja nelogičnost u cijelim događanjima oko obrane Kijeva koje je bilo drugo ako ne i prvo bojište za hrvatsko vrhovništvo kako je moguće da u Kijevo koje je bilo strateška prva crta bojišnice u akciji RAŠELJKA nema niti jednog, RPG-a, Ručnog bacača, bestrzajnog topa, minobacača, protu avionskog mitraljeza,  strijele, ose, maljutke pa u konačnici ni zolje iako je takvog oružja bilo u Vrlici, Sinju, Splitu, Šibeniku ili Zagrebu.
  9. Dali je to organizirana obrana koju su donijeli školovani oficiri JNA, dali je to obrana kakvom se hvali Načelnik Glavnog stožera general Antun Tus hvaleći doprinos generala Veselka Gabričevića, Generala Luke Džanka, pukovnika Zdravka Škarpe i brojnih drugih.
  1. Nad tom konstatacijom i činjenicom neka se zamisle oni koji su bivšim oficirima povjerili vođenje takve akcije ili je Kijevo moralo pasti uz što veće žrtve, kao bi se pojavio veliki broj nezadovoljnika za rušenje demokratski izabrane hrvatske vlasti na čelu s dr. Franjom Tuđmanom.

Branimir P./Braniteljski portal

 

 

(Visited 77 times, 1 visits today)

Facebook komentari

Podijeli objavu