Petak, 11. listopada 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Home Hrvatski branitelji Domovinski rat Na današnji dan, 13. travnja 1994. godine, na lokaciji zvanoj Zukva nedaleko Pakraca poginula su dvojica pripadnika Interventnog voda Policijske postaje Pakrac – Saša Ružić i Ivica Cavalli te pripadnik 34. inženjerijske bojne Čakovec Josip Toplek…

Na današnji dan, 13. travnja 1994. godine, na lokaciji zvanoj Zukva nedaleko Pakraca poginula su dvojica pripadnika Interventnog voda Policijske postaje Pakrac – Saša Ružić i Ivica Cavalli te pripadnik 34. inženjerijske bojne Čakovec Josip Toplek…

Na današnji dan, 13. travnja 1994. godine, na lokaciji zvanoj Zukva nedaleko Pakraca poginula su dvojica pripadnika Interventnog voda Policijske postaje Pakrac – Saša Ružić i Ivica Cavalli te pripadnik 34. inženjerijske bojne Čakovec Josip Toplek…
Foto-Facebook-dogodilo se

Na današnji dan, 13. travnja 1994. godine, na lokaciji zvanoj Zukva nedaleko Pakraca poginula su dvojica pripadnika Interventnog voda Policijske postaje Pakrac – Saša Ružić i Ivica Cavalli te pripadnik 34. inženjerijske bojne Čakovec Josip Toplek…

Taj prostor trebala je razminirati čakovečka inženjerijska postrojba, a pakrački policajci trebali su to područje osigurati. Prilikom raspoređivanja na položaje u šumi s pakračkim policajcima išao je i Josip Toplek iz Međimurja koji je stao na podmetnutu protupješačku minu. Od posljedica eksplozije poginuli su heroji Domovinskog rata Ružić i Cavalli. Njihove živote priče prenijeli su nam u knjizi „Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac – Lipik 1991. – 1995.“ profesori Branko Križan i Stjepan Benković.

Saša Ružić rođen je 1971. godine u Mariboru, a njegovi roditelji iduće su se godine doselili u Pakrac. Sašin otac poginuo je 1973. te se Saša s majkom i godinu dana starijom sestrom preselio u Umag. Ondje je pohađao Osnovnu školu. Bio je dobro, marljivo i poslušno dijete, a vrijeme je često provodio u igri sa sestrom Tanjom. U slobodno vrijeme volio je igrati nogomet, svirati gitaru i planinariti. Nakon završetka Osnovne škole vratio se u Pakrac gdje je živio s djedom.

„Bio je idealan mladić; nije se skirao, ni sa kim nije ulazio u sukob, bio je privržen kući, svima je pomagao, mnogo je toga znao i htio“, prisjetio u već spomenutoj knjizi svoga unuka Franjo Komar.

U Pakracu je završio dva razreda srednje škole koju je završio u Virovitici gdje je stekao zvanje drvoprerađivačkog tehničara. Često je djedu pomagao u njegovoj stolarskoj radionici i tako izučavao zanat te postao pravi majstor. JNA je počeo služiti 1991. godine u Karlovcu. Kad je počeo rat pobjegao je iz vojske u Umag u koji se iz Pakraca bio sklonio i njegov djed. U rujnu 1991. dragovoljno je pristupio MUP-u RH u Umagu te se ubrzo pridružio Specijalnoj jedinici policije „Bak“ iz Pule. S njima odlazi na razne zadatke pa tako i na Velebit gdje je umalo izgubio život kada je usred zime upao u provaliju.

Kako su mu se djed i baka vratili u Pakrac zatražio je premještaj koji je i dobio tako da u prosincu dolazi pod zapovjedništvo Nikole Ivkanca koji je Sašu Ružića vrlo cijenio jer se radilo o iskusnom i sposobnom policajcu pa ga je postavio na čelo interventnog voda Policijske postaje Pakrac. U slobodno vrijeme pomagao je djedu obnoviti kuću oštećenu u ratu. Često je trčao, a jednom prilikom pomogao je ranjenom pripadniku UNPROFOR-a na kojeg je naletio vlak dok je terenskim vozilom prelazio preko pruge. U trenutku pogibije Saša je imao 23 godine. Sahranjen je na pakračkom groblju u Aleji branitelja.

Ivica Cavalli rođen je 1967. u Pakracu. Odrastao je s roditeljima i mlađim bratom Igorom u selu Veliki Banovac. Osnovnu školu pohađao je u Pakracu. Igrao je nogomet za NK „Budućnost“ iz Donje Obriježi na poziciji braniča, a bio je i aktivan član DVD-a Veliki Banovac. Prije rata zaposlio se u tvornici DIK Papuk. Volio je raditi poslove oko kuće: brinuo se za krave, svinje, traktorom obrađivao zelju pa nije imao mnogo vremena za slobodne aktivnosti; jedino je predvečer uvijek išao igrati nogomet.

Kad je počeo rat, Ivica koji je po narodnosti bio Talijan, dragovoljno se u rujnu ’91. prijavio u aktivni sastav policije. Borio se na pakračkom ratištu te je sudjelovao u oslobodilačkim akcijama hrvatskih snaga u kojima su oslobođeni dijelovi Pakraca te sela Kusonje i Šeovica. Često je kao vodič predvodio vojnike iz Varaždina i Bjelovara jer je dobro poznavao teren na kojem su se vodile borbe. Nakon što je početkom 1992. potpisano Sarajevsko primirje prešao je u interventni vod Policijske postaje Pakrac. Bio je oženjen Snježanom koja mu je 1994. rodila kćer Ivanu. Sahranjen je na groblju u Velikom Banovcu, a posthumno mu je dodijeljen čin policijskog inspektora.

Autor teksta – Borna Marinić

Comments are closed.