Nedjelja, 9. veljače 2025.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

(VIDEO) Pavković: Odlaze jedan po jedan-Zašto se po Fabijanu Šovagoviću ne nazove filmski festival u Puli?

Odlaze jedan po jedan.

Sad kad se prisjećamo rođenja Fabijana Šovagovića, napustio nas je još jedan velikan – Ivo Gregurević! Može li tužnije otpočeti ova „umjetnička godina“?

A sjećanje moje malenkosti, na dan rođenja,  na velikog „Šovu“, počinje ovako:

Čuveni hrvatski glumac Fabijan Šovagović (Ladimirevci, 4. siječnja 1932. – Zagreb, 1. siječnja 2001.) ostavio je neizbrisiv trag u kazališnoj i filmskoj umjetnosti. Teško je nabrojiti sve njegove uloge, toliko različite po karakteru.

Bio je i ostao najveći hrvatski glumac svih vremena!

Ovih smo se dana, nažalost, prisjetili njegove prerane smrti, a sada slavimo dan njegova rođenja.

Počeo je kao i mnogi, glumeći i režirajući predstave u kulturno-umjetničkim društvima, pretežno u rodnim Ladimirevcima i u Osijeku.

Školovao se za „građevinca“, ali ubrzo je shvatio da je njegov životni put u glumi te je upisao studij glume u Zagrebu, na Akademiji kazališnih umjetnosti.

Već 1957. počinje njegova iznimno uspješna filmska karijera, ulogom u filmu „Svoga tela gospodar“.

Ostalo je povijest.

Tijekom svog života nanizao je oko 140 uloga u filmovima i tv serijama. Paralelno s filmskom tekla je i njegova kazališna karijera. Velika ostvarenja ostvario je na daskama zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, „Gavelle“, Teatra u gostima… Gostovao je i u gotovo svim značajnijim kazališnim kućama diljem Hrvatske.

Nije bilo dramske ili filmske manifestacije, od Zagreba do Dubrovnika, a da nismo susretali i njega, ili bolje rečeno njegovo „umjetničko veličanstvo“.

O popularnom „Šovi“, s pravom govore i pišu da je „bio glumac snažne umjetničke osobnosti i izvornoga glumačkog talenta“ te da se „isticao ulogama tvrdoglavih i upornih osobenjaka, napose slavonskih seljaka, posve se predajući onom što glumi“.

Takav kazališni i filmski umjetnik rađa se jednom u stotinu godina!

Vrijedno se prisjetiti neke njegove ključne godine.

Rekli smo da je 1932. rođen u Ladimirevcima. Akademiju kazališnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1953., a diplomira 1957., kada snima i svoj prvi film. Godinu dana nakon toga glumi u filmu „H8“. 1963. ženi se s Majom Blaškov, a iste godine rađa mu se i kći Anja. Sin Filip rođen mu je 1966. Proslavio se ulogama u filmovima „Bitka na Neretvi“ (1969.) i „Lisicama“ (1970.). 1975. gledamo ga u filmu „Seljačka buna“, a u „Novinaru“ 1979. Mnogi još i danas pamte njegova velika ostvarenja u tv serijama „Kuda idu divlje svinje“ (1971.), „Velo misto“ (1980.), „Prosjaci i sinovi“ (1984.). Zatim, među ostalim, snima svoje remek djelo, film „Sokol ga nije volio“ (1988.), a 1991. film „Đuka Begović“. Posljednji puta je stao pred filmsku kameru 1997. u filmu Zorana Tadića „Treća žena“. Preminuo je u Zagrebu 2001.

Naravno, to su samo tek neke  njegove velike „godine“, odnosno  umjetnička ostvarenja.

Dobitnik je i mnogih nagrada i priznanja. Neka danas nose i njegovo ime.

U GK „Gavella“ nalazi se njegovo poprsje u bronci, a spomen bista mu je otkrivena u rodnom mjestu, gdje se tradicionalno održava i kulturna manifestacija „Šovini dani“. Na pročelju  obiteljske kuće u Zagrebu, u Mesničkoj ulici, gdje je živio od 1976.-2001. postavili su mu spomen ploču. U Vukovaru je jedna ulica nazvana njegovim imenom….

I manje – više to je – sve!

Tako veliki hrvatski umjetnik i domoljub zaslužuje mnogo, mnogo više.

Kao prvo, zbog čega ni jedno nacionalno kazalište ili neka značajnija kulturna ustanova ne nosi njegovo ime? Zašto u Zagrebu ni jedna ulica ili trg nije nazvan njegovim imenom? Gdje mu je spomenik, zašto nije ispred zagrebačkog HNK-a ili u parku na Zrinjevcu?

Osim toga, kako je moguće da i nakon toliko godina od njegove smrti Fabijan Šovagović, čija su djeca Anja i Filip, također vrhunski dramski umjetnici, nema monografiju?

Zašto se uostalom najstariji hrvatski filmski festival u Puli ne bi nazvao njegovim imenom?

Pitanja je mnogo, a odgovora – nema.

Zašto?

Možda bi nam na ta i druga pitanja  odgovore moralo i trebalo dati i  Ministarstvo kulture RH, zar ne gospođo dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, jer već sutra, zbog poznate „zaboravljenosti“ Hrvata, vjerojatno će se mnogi pitati, a tko je uopće bio i taj Ivo Gregurević ?

Mladen Pavković


Najnovije

U prodajnim centrima Širokog Brijega u „mirnoj okupaciji“hrvatskog naroda stoje mnogi natpisi sa srpskim riječima

Puno, zapravo previše toga prolazi ispod „radara“hrvatskog naroda koji još uvijek drži do svoje vjere,tradicije, kulture, običaja i događanja iz njihove krvave povijesti u...

Tko (ne) smije Dodiku dati ruke?

Nakon što je Konaković navijestio kako će na SNSD bagerom, iz Banje Luke su mu uzvratili nešto suptilnijim mjerama pa će, evo, i njegovu...

Brkić: Inflacija ukorijenjena u Hrvatskoj, bojkot neće smanjiti cijene

Prof. dr. sc. Luka Brkić, ekonomski analitičar sa Sveučilišta Libertas, gostovao je u središnjem Dnevniku HTV-a. Osvrnuo se na ukorijenjenost inflacije u Hrvatskoj te...

Policijska dvostruka mjerila: U Splitu uhićenja, u Zagrebu na krunici – ne

Policija je u subotu privela sedam osoba u Splitu koje su uzvicima i to s poprilične udaljenosti negodovale protiv skupa podrške prosvjedima u Srbiji....

Biblijska poruka 8. 2. 2025. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Vrijeme predaha i odmora

Mk 6,30-34   Apostoli se skupiše oko Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: »Hajdete i vi u osamu,...